Dehidracija, kvragu! -_-

Nekad imam dojam da trendovi na HR internet dolaze s odgodom od nekoliko godina. Zastarjelost je mahom kompenzirana krnjim altruizmom i prvoklasnom glupošću, što je u kombinaciji ubojito. Današnja tema: rajčica, nekoliko godina nakon priče o McD burgerima koji su pili s izvora vječne mladosti. Nedavno je random lik objavio fotografiju rajčice koju je kupio i ostavio da miruje 7 mjeseci. Evo printskrina:

Pogledajte rajčicu, pokušajte razmisliti i postavite pitanje samom sebi – zašto ova rajčica ne trune?

Ovo uopće nije fenomen, ne bi vjerovali.

Plod zrele rajčice sadrži i preko 93% vode unutar opne. Zato ju i volimo, pogotovo ljeti, onako sočnu i osvježavajuću. Opna nije nepropusna (tipa najlonska), voda polagano izlazi van iz ploda kroz nju i ako dovoljno dugo čekate, jednog dana ćete vidjeti malu crvenu grožđicu na mjestu gdje je ležala rajčica.

Plod je nakon berbe živ. Ova rajčica – kao ni banana, kruška ili lubenica – nije mrtvi kamen s okusom. To znači da nakon berbe i dalje postoji biokemijska aktivnost u njoj, a najpoznatiji je proces disanja, čiji intenzitet uvelike definira promjenu u izgledu i sastavu ploda. Disanje je obrnuti proces u odnosu na fotosintezu, a u skladištu je nepoželjan jer izaziva gubitak kvalitete plodova – njihov okus, količinu vode, miris, slatkoću, boju, nutritivni profil i pad mase. Upravo zato i ostavljamo namirnice na hladnom. Niske temperature usporavaju brzinu odvijanja procesa i produljuju vijek trajanja namirnica.

Ključno u ovom slučaju je što nema nikakvih oštećenja. Da je plod pretrpio nekakav pritisak, pucanje kože i izlazak stanične tekućine (čitaj: “ranu” na površini kroz koju bi ušli mikroorganizmi koji jedva čekaju vodu i šećer iz rajčice), na mjestu rane ubrzo bi se pojavila plijesan (indikator da djeluju gljivice), “gnoj” (indikator da su aktivne bakterije), trulež tkiva, maceracije etc.

Ovako plod samo polagano gubi vodu. I to će trajati i trajati dok ne završi kao grožđica. Pogotovo ako je u hladnjaku. Pomaže vjerojatno i ako je oprana po dolasku u kuću, čime je uklonjen značajan dio spora mikroorganizama koji se defaultno nalaze na koži ploda.

Pesticidi s ovime nemaju veze. Jednako propadaju organske i “anorganske” rajčice. Vidjela sam puno puta dehidrirane jabuke, mrkve, gomolje krumpira i đumbira… Puno toga za nabrajanje. Jednom sam prilikom nabasala i na jaje. Uskršnje. Ofarbano jaje završilo je u vitrini sa zdjelicama i čašama i nitko ga nije dotaknuo tipa 6 mjeseci. Kad sam ga uzela u ruku i protresla ga, dehidrirani sadržaj u njemu samo je zaskakutao kao gumena loptica. Dehidracija. Nema smrada. Smrad = bakterije. Nema vode = nema bakterija. Pisofkejk logika. Ne treba biti Oppenheimer da se to zaključi.

Ljudi koriste ovu fotografiju kao fear mongering / ge em o materijal je loš / Monsanto stoka buraz e / … štof, što je u najmanju ruku glupo i ironično jer se radi o ljudima koji nastoje biti napredni i prozivaju druge da su nezainteresirana beketava ovčetina. Obratite pažnju na vlasnikov opis: “zaštrcali dok je bila mala”, “svježe i podatno”,… s jasnim tendencioznim namjerama. Osim što je Sonja sve osim svježa i podatna i nije OK lijepiti etiketu na nešto o čemu nemaš očito pojma i ne možeš dokazati jer nemaš konkretne brojke (a bilo bi jako lijepo moći stajati iza svojih tvrdnji), svrha njegovog statusa nije prijaviti neobičnu anomaliju ili fenomen u prirodi, već u ionako od GM tehnologije prepadnut narod dodatno ubrizgati paniku. Ne branim ništa, pogotovo ne bezuvjetno, ali branim mogućnost da netko želi promatrati sliku s emocionalnom distancom (onom bez histeričnog straha od svega što nastane u labovima od strane loših likova u bijelim kutama koji režu dvostruke zavojnice u namirnicama i igraju se bogova) i bez iluzije o domaćem. I šta će raja koja proziva beketave ovce nego šerati, pisati toliko površne i promašene komentare na ovu temu i širiti paniku. :tup: