Fluffyjeva priča

Dan 1. – Fluffy tiho preležao u transporteru, samo uplašeno gledajući van. Odbio svu hranu i vodu, čak i posebno kupljene ekstra slastice koje nijedna mica ne odbija. Ne reži, ne grize, samo potpuno pokorno trpi pokušaj dodira, kao da ga mazim sa uperenim pištoljem u glavu. Ne trepće, samo duboko diše.
Navečer izvađen za slikanje, da se mogu pohvaliti kakvu mačorinu imam. Vidjelo ga brdo ljudi, svi pitaju kako je Mau reagirala prvi dan a ja se ne mogu požaliti jer osim odmjeravanja nije bilo baš ništa. Izašao van iz transportera ali ne sa namjerom da bude sa nama, već se zavukao iza radnog stola. Znam da je tamo kad ga vidim, oči mu u sjeni svijetle kad god ga tračak svjetlosti obasja.

Dan 2. – proveo manje više iza radnog stola, odbio hranu i vodu. Puca mi film jer znam da mora jesti i piti vode – uz otpor izvađen iz te rupe i temeljito nahranjen. Barijere su pale – dozvoljava maženje. Počeo presti. Nije prestao jedno 3 sata. Zaspao u krevetu na mom pupku, predeći nalik hrkanju. Ne mogu se nagledati tih lijepih očiju. Obožavam mačke, ja bih još makar 30 komada.

Dan 3. – hoda okolo, istražuje, neće sam doći na poziv ali kad ga uhvatiš, oduzme se kad ga maziš. Rastopi se, totalno. Konstatiramo kako je vjerojatno najljepša mačka koju smo vidjeli. Tko ne vjeruje, neka dođe. Nisam sigurna posjeduje li bijeloočnice. Hoda kućom kao kakva čupava gusjenica.

Dan 4. – u četiri ujutro opalio melodramatični koncerat iz sveg glasa, stojeći na prozorskoj dasci. Nešto kasnije čujemo zvuk žice sa gitare koja je krenula padati. Lazić na rubu da nas sve troje izbaci na balkon, uz komentar “jebene mačke”.

Dan 5. – mijaukanje razjasnila privremena udomiteljica, Fluffy kmeči za mamom. Isto tako je kmečao i kod nje, mama bi bila vani i promatrala ga, a on je bio zatvoren, na treningu socijalizacije prije dolaska k meni.
Dobija ekstra dozu maženja. Reagira ekstra dozom predenja.

Svaki put kad ga mazim, drugom rukom mazim nju. Dosta je ljubomorna, odmah dolazi i ona po malo pažnje. Naravno da ju i dobije.

Dan 6. – mamim mačka zavučenog pod krevet mačjim slasticama, a osim njega pronto dotrči i Mau. Onda komadić dodajem njoj pa njemu i tako nekoliko puta. Po prvi put sjede na razmaku od 15 cm i oboje predu.

Povraćam hiljadu duga <3 <3 <3

Dan 7. – izlazim iz kupatila nakon tuširanja a OBJE mačke trk! u sobu. Simultano, ko po dogovoru, “šlajdraju” u mjestu kandžama po laminatu u namjeri bijega. Propala im nekakva urota/sačekuša, očito, nakon jedva 7 dana poznavanja.

Osjećam se kao da sam slučajno ostavila otvorena vrata laboratorija sa majmunima-nimfomanima zaraženim HIV-om.
Shitstorm is coming, dajem im mjesec dana da se urote i ubiju nas na spavanju O.O

Dan 8. – nakon 7 dana, nijednog incidenta, okršaja, ni kapi krvi ili pičvajza, proglašavam useljenje efikasno odrađenim. Naravno, dajem im još vremena da se to okrene nešto malo manje u korist svih nas, ali realno, ako dosad nije, moguće je da niti neće. Mačak je rekorder u namjeri da se adaptira novom prostoru.

Čak ni ne traži zasebnu posudu za pijesak, oboje uredno vrše nuždu u istu posudu, što je inače anomalno za mačke.

Dan 9. –  jutros oboje nosim u rukama – Mau u lijevoj a Fluffyja u desnoj a oni se samo gledaju i predu. Čudim se ovoj brzini prilagodbe, oduševljena sam. Doručkuje prvo Fluffy pa Mau. Zaroni glavu u posudu i ne da joj niti da omiriši. Ona pokazuje otpor

ali ga pušta. Povremeno ga zatrola u prolazu, odalami ga blago šapom, ali 5 minuta kasnije joj vrati, kad ona prolazi. Svemir je u balansu <3