Je li bilo hladno na Islandu?
Ivana
Rekla bih – nije.
Temperature su se tijekom sunčanih dana vrtjele oko dvadeset stupnjeva, a tijekom oblačnih oko desetak. Noćne su uglavnom bile oko ništice, praćene velikim magluštinama i često kišama. Dobra šatorska oprema pomogla je postizanju ugodnoga sna nakon dana, pogotovo kada smo puno hodali (na najintenzivniji dan prešli smo oko 15 km), a tijekom dana nosila sam baselayere i standardnu planinarsku opremu. Vidjela sam dosta žena u puf-jaknama, ali moram priznati da bi meni u tome bilo nemoguće opstati, pogotovo kada bih hodala kilometrima. Naime, što, vrlo se lako zagrijavam i dovoljno je malo žustrije koračati da se ugrijem. Kada postignem temperaturu koja mi paše, samo se djelomično raskopčam i nastavim dalje nekakvim normalnijim tempom.
Ovdje je pogotovo pomogla debela vunena tradicionalna vesta lopapeysa. Bez ikakvoga truda mijenja prosječnu jaknu; mana je samo što je vrlo gruba i izuzetno struže kožu i preko nekoliko majica, ali ništa što ne može biti rješeno uz malo kreativnoga razmišljanja.
Same temperature nisu bile toliki problem, koliko me tijekom zadnjih par dana islanđenja i pred polazak umlatio vjetar. Onakva razina vjetra bila mi je dotad nepoznata. Dan prije polijetanja za Oslo probudila sam se u šatoru s otečenim kapcima, suznih krvavih očiju i podočnjacima. Oči nisam mogla ni otvoriti propisno koliko su oteknule. Nakon par sati i malo masaže očiju sve se vratilo u normalu. Ovdje na slici se dobrano dobro vidi koliko su oči nabubrile, izgledam pretučeno, samo bez masnica oko očiju. 
No, znak da je sve bilo dobro, po našemu ukusu i vrijedno ponavljanja bio je osjećaj na kraju dana, kada se ne osjećaš znojno od intenzivnoga hodanja, iscrpljeno samo od topline ljeta i smrdljivo, već ugodno i svježe. Hilleberg je kupljen jer nije namijenjen mediteranskim krajevima; složili smo se kako ćemo s vremenom sigurno kretati više prema hladnijim dijelovima i toplina nam nije prioritet za odabir mjesta za godišnji odmor.
