Dan #9. | Kilpisjärvi

Tupi (finska koliba) je vrlo simpatična iznutra. Drveni zidovi, drveni kreveti i karirane rustikalne zavjese (bolje rečeno, neprozirni zastori) super su okružje za naspavati se. Dojam popravljaju jumala-related knjige.

Ovako izgleda tupi izvana i ujutro, nakon što je broj komaraca opao za jedno 50%. Noć ranije bili su izuzetno uporni u svojoj agresivnosti i spirale u koje su prodavači u trgovinama kunu (lože se na principu onih indijskih štapića od sandalovine) nisu baš bili posebno učinkoviti.

Krenuli smo prema jezeru Kilpisjärvi, nedaleko od tromeđe Švedske, Norveške i Finske. Posjeta nam je bila opcionalna, samo u slučaju ako bismo se pojavili na brod koji vodi do otočića gdje je tromeđa i koji vozi jednom dnevno na toj ruti.

Vrijeme je nastavilo s osciliranjem. Sunce, kiša, sunce…

Kilpisjärvi je prilično popularno okupljalište turista. Na odmorištu se skupio poveći broj ljudi koji su posjetili finsku Laponiju. Našli smo restoran koji je nudio uburgđenu pulled sobovinu, što se ispostavilo kao odličan potez za naručiti. Ne znam kako stojite s divljači, meni jako odgovara divlji okus. Rijetko ju jedem u burgerima i bezuvjetno ju obožavam u gulašima i sličnome.

Nakon ručka nastavili smo dalje u Norvešku. Zaustavila nas je kiša u gradu Bardufoss i spavali smo u istoj hytti kao i par dana ranije.