Vozeći se cestama po Slavoniji na motoru iza Debelog, uz ceste vidim jedan skoro perverzan paradoks. Nevjerojatno, ne tiče se seksualnih eskapada proćelavog čovjeka odjevenog u Mulder-baloner i bijele dokoljenke koji lurka na tek propupale tinejdžerice, već izraubanih fraza koje nam prodaje tvrtka zadužena za održavanje šumskih površina u Hrvatskoj.

np: SLAYER – seven faces

Kako nastaju licemjerne lajne?

Budući da svaki slobodan moment provodim sa Debelim na eMZi, vidim svega na cestama. Od maloljetničke prostitucije do vozača koji izlaze iz sporednih cesta kao da su sami u Kumovoj slami. Malo drugačiji recentni primjer zanimljivosti su ove fotografije (izvedba je ispodprosječna, ali zbilja nije bitno) sa slijedećim dubokoumnim sadržajem:

Hrvatske šume licemjerje Hrvatske šume licemjerje

Naravno, ima toga još.

Hrvatske šume licemjerje Hrvatske šume licemjerje

Nastale su na području Bjelovarsko-bilogorske županije, iako na glupost i licemjerje nije cijepljen ni preostatak države. Takve duboke misli viđam već godinama iako su na nivou spomenara i leksikona koji kolaju po nižim razredima osnovnih škola, ali donosim svjedočanstvo masakra na nivou Milana “Mikija” Martića, koji je danas počašćen kaznom od 35 godina u haškoj sudnici zbog mesarenja nad ljudima. Za kriminal ovakvih proporcija ne mogu pojmiti kaznu.

Kako nastaje problem?

U mom selu (Visoka Greda, Posavina) je tvrtka “Hrvatske šume” odlučila oštetiti šume. Sad bi mnogi rekli, štaonasad’oće, pa nije to ništa novo, bla-bla, šumarija je već satrala čisto solidan dio od 2,5 milijuna hektara uime profita ali ovo je viši nivo uništavanja. Šumarska mehanizacija je krčeći šumu i izvozeći stabla za prodaju u zadnjih par mjeseci napravila zadnjim kotačima kolotrage prosječne dubine preko 0,5 metra i širine oko 0,4 metra. O dužini tako dubokih i širokih jaraka ne mogu ni misliti, ali se sigurno mjeri u desecima kilometara, bar na području iza moje kuće. Trase mehanizacije su ispresijecale površine na kojima se prolazilo u tolikoj mjeri da pješak ne može praktički hodati po tlu bez da mu noga ne sklizne u te duboke blatne jame koje je spretno sakrila šumska hidrofilna vegetacija i naslagane polomljene grane mrtvih stabala. Kad već spominjem vodu, budući da je ova godina bila bogata oborinama koje ne stignu ispariti u atmosferu, jarci su konstantno puni blatne vode koja se slijeva iz tla. Mjestimično su i obojeni aposemično zelenom nijansom, za koju ne krivim alge, no nakratko ćemo se vratiti nazad na problem vode općenito. Ta voda, koja je nesretnim slučajem, needuciranošću traktorista i indiferentnim šefovima završila na pogrešnom mjestu je esencijalna za razvoj svake biljke, to zna svatko. U ovom slučaju ćemo se pozabaviti konkretnim simbolom slavonske šume, hrastom (Quercus sp.), bjelogoričnim drvetom sa snažnom upojnom moći, koje preko vrlo razvijenog i bogatog korijenovog sustava na dan može iz tla povući i preko 300 litara vode. To je velika količina koja i inače u ljetnim mjesecima prosječne godine uglavnom ne biva nadoknađena i predstavlja problem. Ove godine ogromna količina vode tako stoji pred hrastom kao pred Tantalom – stoji u njoj ali ju ne može popiti. Hrast, kao i ostale biljke, korijenovim dlačicama ne može probiti zaglađene stijenke kolotraga već se mora oslanjati na drastično male količine koje padnu iz atmosfere i ne završe u jarku. Ovi hrastovi će rezultirati venućem, o tome nema sumnje, no uzmimo samo u obzir da su mnoga stabla na toj površini stara i oko 80-100 godina. Depresivno, zar ne?

Hrvatske šume licemjerje Hrvatske šume licemjerje

Ovo bi bila perfektna priroda da nema ovih rovova.

Hrvatske šume licemjerje

Hrvatske šume licemjerje

Hrvatske šume licemjerje

Kako nastaju kolotrazi?

Slijedeći vid štete nastale ljudskom glupošću je uništavanje strukture šumskog tla. Gaženjem kotačima su nastale depresije, dobro ugažene pod masom šumarskih traktora. Čisto radi dimenzija, da si možete predočiti o kakvim traktorima i kotačima se radi, spomenut ću da su to hibridi traktora i buldožera koji imaju dovoljno snage da mogu manevrirati po uvijek vlažnom tlu kao što je šumsko. Postrani slojevi jaraka su uglancani uslijed vode koja se cijedi po njima i izgledaju kao pločice koje lijepimo po kupaonicama. Tko će te jarke sravnati na normalu? Strojne metode su skupe, što zbog nabave samog stroja, što zbog goriva čija cijena oscilira na svakodnevnom nivou. Radne snage koja bi radila dobrovoljno nema, prošla su vremena Josipa Broza i radnih akcija i mislim da se nemaju plan vraćati. “Hrvatske šume” s druge strane sigurno nemaju plan plaćati fizikalce koji bi kopali tlo kojim rijetko tko prolazi. Dakle, nitko.

Kako nastaju komarci?

Problem stagnacijske vode dalje implicira i na pojačanu reprodukciju komaraca, koji funkcioniraju na fantastično jednostavnom principu – oplođena komarica će položiti jaja u doslovno bilo koju lokvu. To je pogotovo šteta jer Hrvatske šume svake godine vrše suzbijanje komaraca trujući lokve insekticidima koji uništavaju komarce u početnim razvojnim stadijima. Metoda trovanjem ličinki je također financijski izazov, ali to je posebna priča.

Kako nastaje paralela s biljnom proizvodnjom?

Da ne ispadne ovo zvondanje kao da prigovaram bez pokrića, dat ću usporedbu sa poljoprivredom, točnije ratarskim uzgojem koji za svoju svrhu traži po potrebi sasvim oprečno mišljenje i djelovanje. Naime, za uzgoj prosječne biljke je poželjan što ravniji teren, bez jaraka, depresija i sličnih udubljenja u kojima bi se akumulirala voda. Pogotovo ljeti, kad su temperature više. Zašto? Zato što svaki kanal iskopan u tlu ima efekt drenaže ili isušivanja, u njega se skuplja velik udio vode raspoložive biljci i to se redovito koristi kod polja prezasićenih vodom, primjerice viškom oborina. Takav se višak vode obično kopanjem usmjeri u kakav vodotok, ako takvo što dopušta i tako spriječava propadanje i truljenje biljnih organa, kao i ovisan o vodi razvoj biljnih bolesti. Dakle, postoji jasna razlika između ciljanog dreniranja i dreniranja iz gluposti, o kojoj se ovdje radi. Šteta je samo što toga ljudi ne žele biti svjesni, pa se skrivaju iza perolakih rečenica kojima pokušavaju odati dojam da im je stalo.