Mesožderka?
Cvijeće me, generalno, baš ne privlači. Volim kada biljka ima karakter, što se jako dobro vidi po mojoj kolekciji kaktusa.
Ne tako davno mi se ispunio san o još jednoj takvoj biljci. Predstavljam vrčastu mesožderku, nemilosrdno biće gladno hrskavih kukaca
np: TIGER ARMY – swift silent deadly
Nabavila sam Nepenthes alata mesožderku. Vidjela sam ovu vrstu prvi put prije godinu-dvije u brodskoj cvjećarni, no za drastično veću cijenu koja je meni apsolutno neprihvatljiva. Nedavno me iznenadila na akciji u jednom od trgovačkih centara i odmah sam ju kupila. Bješe to jedna od onih situacija kad ti nešto takvo podigne cijeli dan. I onda drži još tjedan dana
Nevjerojatno je simpatična, opskrbljena je s 20-ak vrčastih klopki namijenjenih kukcima u prolazu koje mami mirisom koji osjetim kad joj priđem u blizinu, vrlo je neupadljiv i blag. Nama na granici percepcije.
Vrčevi su lovke nastale metamorfiranjem listova koji će tijekom rasta i razvoja na vrhu formirati nit na kojoj visi vrč. U njima se nalazi agresivna juhica sastavljena od histolitičkih enzima koji kukčića kao što je muha pretvaraju u bespigmentiranu amorfnu masu a.k.a. doručak. Redovito zavirim unutra i uvijek u makar nekoliko njih nađem muhe.
Kad su vrčevi mladi, potpuno su zatvoreni i svijetlo zeleni. Kako rastu, otvaraju se
i poprimaju snažnu tamnocrvenu boju.
Ono što je posebno simpatično je poklopac na svakom od njih.
Održavanje nije toliko komplicirano – traži svjetlost, no ne izravnu. Supstrat treba biti stalno vlažan, a cijelu biljku je potrebno povremeno posprejati finim difuzorom u kojem se nalazi destilirana voda. Mora visjeti sa određene visine, ne može stajati na polici jer dolazi do nepotrebnih oštećenja listova i stabljike. Supstrat treba biti siromašan, ni slučajno humusnog tipa jer može ubiti biljku. Ona sva potrebna hranjiva dobija preko poubijanih leševa člankonožaca koje probavi.
Internetski izvori navode da može narasti i do dva metra visine. Moj primjerak se sastoji od dvije stabljike koje pokazuju izrazitu sklonost rastu. Na ovoj fotografiji se vidi mladi list
a popriličan ih se broj razgranava iz stabljika.
Neki od vrčeva su se počeli sušiti pri vrhu iz meni nepoznatih razloga, uglavnom mlađi. Pomalo tužna, bila sam prisiljena uzeti škarice i poodrezivati ih, vodeći se logikom ireverzibilnosti venuća – od suhih vrčeva više nikad neće biti onih velikih jedrih zbog odumiranja stanica tj. tkiva. Biljka me tjedan dana kasnije nagradila novim obećavajućim začecima vrčeva
Kad malo poraste, prijeći će u novu lončanicu gdje planiram postaviti visoki potporanj, uz kojeg bih usmjerila rast. Nadam se kako ćemo se dugo družiti.