“One day I know we will meet again in the shade of a life to die for”

Trenutno najveći gušt: čizme, šal, slušalice, zadnji Kamelot i šetnja noću. Koristim svaku priliku da išetam, pogotovo kada ono malo sunca zađe, što bi bilo u 3 popodne ako je vrijeme nešto lošije, a 5-6 h ako je dan vedar. Mrak je potpun, nema svjetlosnog zagađenja barem u mom kraju, a ako je iole vedro, zvijezde se otimaju za pažnju promatrača.

Većinom šetam u ovakvim uvjetima. Skužajte na lošoj slici, ATM nemam pristup omiljenom programu za obradu fotografija, fotoaparat nije često sa mnom pa privremeno nabadam pojedine kadrove mobitelom. Ponekad imam dojam da bih bolju sliku dobila koristeći tavu za palačinke umjesto mobitela.

Zima dolazi ove godine u Oslo nešto sporije i iako često dobivam inpute kako je hladno i “trebam šal”, čini se dovoljno ugodno da hodam u regularnoj jakni i s jednom majicom ispod. Prirodno se lako zagrijem, rijetko mi je hladno i nakon jedva par minuta hodanja obično postižem graničnu temperaturu za raskopčavanje jakne. Obično se i oko kuće vrzmam u majici kratkih rukava.

Grad je pun šetača, biciklista, džogera, skijaša koji u nedostatku snijega treniraju po cestama na roller skijama… Nema veze što temperature znaju opasti (nedavno je bilo -14C); džogira se u patikama koje imaju navlake sa šiljcima nalik onima na derezama, heavy duty gume na biciklima imaju čavle i slično. Koristi se sve što omogućuje bilo kakav grip pri vožnji a hladnoća ne postoji. Kažu, “nema lošeg vremena, već samo postoji neadekvatna odjeća”. Koliko i više nego adekvatne adekvatne odjeće postoji možete vidjeti kada ušetate u IMO najjači duć u Oslu – XXL sport u Alnabru centru (stavljam link iako ne webshop ne može prikazati ni 10% atmosfere dućana; kad prolaziš kraj opreme za free climbing, ne možeš odoljeti porivu da se upravo te sekunde kreneš penjati). Iako je grozno skup i sumnjam da ću ikad bez grča dati 10 000 kruna za neki od modela bijesno predobrih soft shell jakni, zbilja je predivno presavršen i mogla bih danima čačkati po ponudi i proučavati na što bih mogla strajbati stravične količine novca kada bih ih, gaddemit, imala. NVM, polako , bit će, malo po malo.

Nađoh teretanu u blizini, nastojat ću i nju ubaciti u jutarnju rutinu da razbijem ovo prijepodnevno bizarno spavanje. Postala sam gora od medvjeda, doslovno spavam zimski san. Iznenadila me cijena mjesečnih članarina za average opremljenu teretanu – stoje tek mizernih 200 kruna, što je mrvu jače od 200 kn. Nema isprike .