Nakon busa na cesti prije 2 mjeseca i jučerašnje eksplozije na kolodvoru koju je prouzročila fundamentalistica Oksana Aslanova ponovno dolaze loše vijesti iz Volgograda. Jutros je eksplodirao volgogradski trolejbus u kojemu je bila smještena bomba. Policija još uvijek nije sigurna radi li se o bombašu-samoubojici ili je bomba imala timer. Mrtvih u ovaj trenutak 13 i preko 20 ranjenih. Moskovskim metroom pojačano šeta policija, u očekivanju nastavka ovima nalik terorističkih napada.

Duž granice sa Gruzijom i Azerbejdžanom idu, redom slijeva nadesno: Karačaj Čerkezija, Kabardino-Balkarija, Osetija, Ingušetija, Čečenija i Dagestan na obali Kaspijskog jezera. Nakon što su se 1991. godine uspješno odvojile Gruzija, Azerbejdžan i Armenija, za njima su poželjele krenuti i druge države. Tadašnjoj vladi to nije odgovaralo i izbio je rat. Dok je kod nas a potom i u Bosni bjesnio rat zbog raspada Jugoslavije, Čečenija je u skoro dvije godine brutalno nastradala jer Rusija nije dozvoljavala separaciju, beskompromisno čuvajući integritet. Grozni, glavni grad Čečenije, nastradao je katastrofalno, Rusi su potpuno sravnili grad sa zemljom perzistentno bombardirajući područje. Uslijedilo je jačanje islama i vjerskog fundamentalizma, u kombinaciji sa nikad ugašenom gladi za odvajanjem. U cijelom nizu upornog podsjećanja Rusa na Čečeniju dogodio se i Beslan. Sa razlogom čini jednu od najvećih tragedija u povijesti Rusije. Nije da me čudi, zapravo, čečensko ponašanje niti ga smatram imalo neobičnim. Samo mi je žao ljudi koji nastradaju kao kolateralne žrtve, osoba koje nisu vozile avione iznad čečenskih gradova bacajući bombe i ratujući protiv njih. Ali, terorizam osuđujem i ne mogu ga nikako opravdati. Volgograd je jedan od većih i naseljenijih gradova u tom kraju i izuzetno lijep. Na jedan način, predstavljao je zadnji europskom nalik grad na našoj ruti preko Kavkaza. Do Vladikavkaza vidjeli smo od konkretnih gradova samo Elistu. Sve drugo je stepa sa par manjih naselja. Nisam točno sigurna zašto me Rusija toliko oduševila; mislim da sam tamo našla nešto što sam dugo tražila. Ono što drugi traže i nađu po Indijama, ja sam nekako pronašla na cesti, u ljudima i prirodi od Kurska do Vladikavkaza. Stoga suosjećam maksimalno sa Rusima, pogotovo volgograđanima, građanima mjesta koje je i mene i Lazića bacilo na koljena.

Do ZOI u Sočiju preostalo je oko 40 dana. Zapad ionako bojkotira igre, pumpajući mržnju prema Rusiji kao antigay državi koja ljudima oduzima prava koga voljeti na temelju članaka po portalima koji veze sa pameću nemaju. Fundamentalisti očito pokušavaju izazvati strah i paniku među onima koji planiraju dolazak a ujedno i podsjetiti Ruse da su još uvijek tu i neće samo tako odustati od svog plana. Cimaju Putina za rep, ne znam koliko im je to pametno. Nadam se da me sutra ujutro neće dočekati još jedan izvještaj sa poprišta kakvog zločina.

edit: bombaš je Pavel Pečenkin, unovačen u fundamentalističke redove prije godinu dana.

edit2: situacija danas u Volgogradu.