Prva reakcija na Sjever
Ivana
Otkako sam stigla neprestano dobivam upite kako sam, jesmo li se smjestili i kako nam je, od strane neumornih prijatelja i poznanika. Moram priznati da se osjećam vrlo ugodno, iskazana nam je srdačna dobrodošlica, stančić je taman za naše potrebe… Nemam zamjerki na baš ništa, pogotovo ne na račun prohladnog vremena koje sam jedva dočekala. Pogotovo uživam u šetanju Oslom, i to noćnom, u vrlo sam pitoresknom kraju i napasam oči u sva doba dana. Ipak, događa se nešto za mene vrlo neobično.
Spavam kao klada skoro 10 sati svake noći. Snom pravednika drvosječe koji se vratio iz cjelodnevnog kirijanja sa sjekiretinom na ramenu, pojeo je tanjur toplog čorbanca s domaćim kruhom, poljubio djecu u čelo i otišao je ravno u topli krevet u rashlađenoj sobi. San je konstantan, vrlo čvrst i za moja mjerila i mrvu “prekvalitetan”; ujutro, kada treba ustati, gravitacijski cug kreveta jednostavno mi ne dozvoljava takvo što. Ne ide. I onda, ono još čudnije, imam dodatnu potrebu tijekom dana ćornuti sat-dva. Što bi značilo da bih spavala cca 12 sati svaki dan. Onak, WTF? Regularni mi je ritam ravno 8 sati – ako zaspem u 10, u 6 sam budna. Ne sjećam se jesam li ikad ovoliko spavala i hoće li mi još dugo trebati da se naviknem na ovaj režim zimskog sna polarnog medvjeda. Ipak, obrazloženje je prilično jednostavno – došli smo ovdje zimi, sunce izlazi oko 9 -10, zalazi u rano popodne. Nisam jedina, kako se ide prema sjeveru, broj ljudi koji spava i po 12 sati zimi uredno raste. I inače sam kokoš koja ide na prečku i obavlja predradnje prije spavanja kada zađe sunce, stoga u ovim uvjetima s ovako malo sunca takva osobina dodatno dolazi do izražaja. :ku-noc:
Trudna.
Jok, samo kokoš koja se pomaknula koji stupanj geografske širine prema sjeveru. Nemoj bit babuskara
Joj…nisam ima misec dana ovden navratio kao ono, imam sto procitati.
I takoc znaci, prenijeli ti i tvoj covik talente na sjever.
Neka, drago mi je za svakog tko nezadovoljan trenutnom okolinom srecu odluci potraziti drugdje, a i zivot je prekratak da ga potratimo na poboljsanje uvjeta, jos posebno kada govorimo o Hrvatskoj, gdje trebas 2 zivota, i pod tim mislim 2 Japanska zivota, da bi konacno nesto fakin pozitivnog pomaknuo u svom okruzenju, sto politicki, ekoloski, socialno…i tako dalje.
I jeste li bili primorani koji put uzviknuti Davor Suker kad ljudi nisu znali otkud ste : D ?
Btw. kako stojite s slobodnim danima, mislite li se vrnuti u sljedecoj godini koji put u Hrv?
Svi nam to kažu (šutjeli smo do zadnjeg trena, skoro nitko nije znao), najjači su “pa kud, pa kako, pa otkud, pa što baš NO…”. I ja govorim manje-više stalno, tko god može, neka se makne. Nije da nema kud, makni se već u Austriju i već si prosperirao.
Šuker, lol, gdje si njega iščupo?
Ali da, Norvežanima HR nije nimalo strana, znaju itekako za nas, ali po onom što čujem, čini se da nas uglavnom vežu za političke turbulencije i svjetske ratove.
U HR ćemo sigurno u nekom trenutku, ali niti znam kada bi to bilo, niti se pretjerano žurimo. Godišnje bih, iskreno, radije iskoristila za šalabazanje po ovoj državi (a i njenim susjedama), ovdje ionako uvijek imaš što za vidjeti.
U HR kad krenem, dolazim u stilu: https://www.youtube.com/watch?v=SahpP3IrkOg