Sitnica #22

<nije vic>
P: Što je gore od tvojih prijatelja koji ti uporno filaju inbox jeftinjak forvardušama?
O: Tvoji prijatelji koji ti uporno filaju inbox jeftinjak forvardušama koji imaju prijatelje koji im uporno filaju inbox jeftinjak forvardušama religiozne tematike.
</nije vic>

Imam spam folder koji ubija sve forvarduše sa attachovima. Obično su to jeftine prezentacije sa kič-efektima, komprimirani video-clipovi i presmiješne fotografije. Znate, standardni repertoar. I ja ih trpim. Žao mi je nekome od pošiljatelja u originalu i bez cenzure reći što mislim o forvardušama i njima samima. Nemam srca. Radije ću napraviti spam folder, adaptirati filtraciju i gledati kako mi se broj pristiglih mailova kritične tematike uredno akumulira.

No, slučajno sam brišući dotični folder našla jedan mail vrijedan pažnje. Pišem po sjećanju;

Bog i Svetac u sumrak polagano šeću i razgovaraju. U jedan trenutak Svetac kaže: “Gospodine, upoznao si me sa idejom Pakla i Raja, ali bi mi bila čast i zadovoljstvo da mi pokažeš kako oboje izgleda”. I Bog ga odvede do hodnika sa dvojim vratima. Priđe jednima od njih i lagano ih otvori, pokazujući rukom Svecu da priđe. Prostorija je bila velika, lijepo uređena, a na sredini je stajao veliki okrugli stol pokriven raskošnom mirisnom gozbom. Oko stola su sjedili neobično mršavi, ispijeni i vidno bolesni ljudi. Bilo je očito da nisu pojeli ništa već dugo vremena. Svi su umjesto ruku imali žlice sa vrlo dugim drškama, svi su mogli bez problema dotaknuti tanjur i zagrabiti hranu, no kad bi pokušali prisloniti žlicu na usne, hrana je padala nazad na tanjure. Sa tako dugom drškom jednostavno nije bilo moguće jesti.

Svetac je osjetio tjeskobu zbog kadra koji je vidio, Bog je tužno zatvorio vrata i rekao: “Ovo je Pakao”.

Krenuli su prema drugim vratima. Nakon što je Bog otvorio vrata, vidjeli su istu sliku – ogroman stol sa hrpetinom hrane i brojnim ljudima u lijepom ambijentu ali su ovi ljudi izgledali zdravo, sretno i nasmijano, unatoč rukama sa žlicama jednako dugih drški.

Svetac stane u čudu i pita Boga u čemu je kvaka.

Bog se nasmiješi i kaže: “Vidiš, ovi sretni i nahranjeni su otkrili jednu zanimljivu vještinu – naučili su hraniti jedni druge, dok bolesnima i gladnima to nikad nije palo na pamet.”.

Poruku nisam forvardirala dalje ali mi se misao iznimno svidjela.

Lazićka