Povremeno ga pogledam i uvijek me jednako pogodi. Sljedeće godine na današnji dan bit će 70 godina kako je na Nagasaki bačena atomska bomba, a tri dana ranije i na Hiroshimu.

Osim posljedica radijacijske bolesti koja je nemilosrdno izjedala i uništavala zdravlje ljudi, vizualizacije samog udara i zamišljanja razvijanja ogromne količine energije iz bombe i civila koji su padali kao muhe u tom naletu, u misli se redovito provuče i Truman i njegova izjava:

I realize the tragic significance of the atomic bomb … It is an awful responsibility which has come to us … We thank God that it has come to us, instead of to our enemies; and we pray that He may guide us to use it in His ways and for His purposes.

koja se danas promatra fundamentalistički kada ju na isti način izgovori Musliman prije bilo kakve vojne akcije.

Zamislite teška oštećenja i potpuna urušenja zgrada, kuće smrvljene u komadiće, razorene i oštećenjima zasute ceste koje su trebale dovoziti pomoć ranjenima, dva grada koja je trebalo očistiti od mrtvih koji su brojali desetke i desetke tisuća u uvjetima ljetne topline i pronaći što je više moguće ranjenih i preživjelih da bi im se pružila pomoć, liječenje velikog broja ljudi od posljedica radijacijske bolesti i prvi put u povijesti priliku za praćenje efekta udara atomske bombe na nedužnim ljudima i u ovako velikom broju.