Slet?

Dolazak u Oslo.

np: EINHERJER – einherjermarsjen

Otkako sam sletjela u grad nisam nikako stigla napisati ni riječi. Tek sada sjedim i mirujem pred divnim Mac Bookom uz laganu glazbu.

Možemo redom?

Beograd?

Do uzleta za Oslo smo najprije morali doći do Beograda i aerodroma Nikola Tesla. Krenuli smo u 2 sata u noći iz NG i cca 2 sata kasnije bili na granici Tovarnik-Šid, kada se poluprazni vlak u minuti nakrcao putnicima-radnicima čije radno vrijeme starta od 7:00. Dočekao nas je naš omiljeni taksist(sleš)docent oeconomiae Vuja, prijeteći se odličnim ručkom kojim bi nas ugostio u novom stanu, utočištu svakog tomcata koji drži do sebe. Objeručke smo prihvatili njegovo već dokazano gostoprimstvo i nakon Raikonen/Hakkinen đira do Karaburme smo sjeli pred junetinu i vrlo ukusan umak od rajčice bogat raznim začinima. Kao poseban touch ističem Vujinog novog ljubimca, somića zvanog Mica. U autu je najavio “neku ribu”, no odoka je prilično jasno da se radi o Silurusu koji je slučajno aterirao Vuji u kuću kao slijepi putnik. Njegovi klinci su (logično) oduševljeni, no zabrinuti otac ima još jedna gladna usta čije prehrambene navade niti ne poznaje pa stiže i novi spektar glavobolja…

Nakon ručka sam umalo morala odgoditi let za Oslo. Worst case scenario – umalo-prometna, očevid i policija koja me zadržava kao krucijalnog svjedoka. Naime, gorespomenuti i u pjesmama opjevani Vuja nagovori mene i Lazića na slikanje u prikolici koju je pričvrstio za MZ-a. Slika ispod govori dovoljno o njegovoj nesmotrenosti i doživljavanju BG-prometa – na pločniku sam sjela u prikolicu kraj Lazića a Vuja je stao nasred ceste sa foto-aparatom u rukama, ne bendajući previše aute oko sebe.

Malo objašnjenje – Lazić viče Vuji da mrdne s ceste da ga ne zgazi auto a ja promatram auto koji prilazi potencijalnoj lokvi krvi i pred očima mi se vrti njegov kratak ali buran život veseljaka – Orebić, MZ, aktivizam, šalabazanja, zgodne žene, Čikine bombone, klinci itd. dok računam odoka sudar dvaju tijela, jedno miruje dok se drugo kreće brzinom cca 60-ak km/h. Nakon urlika je shvatio da je vrijeme da se ipak makne i gleda jednog dana i unučad. Spakirali smo se, izljubili Micu i krenuli prema aerodromu. Tamo su nas pretresli do gaća. Mislim da im je bila presumnjiva moja furka, tj. kombinacija formalne odjeće i ogromnih Steel bootsa u kojima se izgleda može naći i nešto drugo osim mojih stopala.

Let?

Moj pri let zrakoplovom je prošao iznimno ugodno, unatoč Lazićevim pričama iz iskustva sa drugim kompanijama. Lagano uzletjeli, ugodno krstarili nad oblacima preko 3 000 km i sletjeli glatko i mekano. Bit će red malo manje ozbiljno shvatiti njegove priče o turbulencijama

Oslo?

Divna zračna luka, uljudni službenici i sniježna mećava. Navodno čak i rođene norvežane iznenadi snijeg svake godine, a taj dan je pao prvi snijeg. Tijekom laganog približavanja gradu smo kroz prozor gledali grad pod debelim snijegom no strahovito osvijetljen. Ulične svjetiljke, auti koji lagano voze, kasnije i svjetla na pisti i reklame u daljini… Došli smo Seniji i Dragecu koji su nas odlično primili i smjestili baš po mom ukusu i zaspali kao mala djeca.