Ural

Planinski lanac Ural je dug 2 500 km i širok 150 km, star oko 300 milijuna godina. Nastao je krajem karbona, u vrijeme razvijanja prvih gmazova. Najviša točka lanca mjeri 1895 m a sama planina nosi ime Narodna. Po broju kilometara duljine lanac spada u 10 najvećih. Na vrhu ljestvice su južnoameričke Ande, sjevernoamerički Rocky, centralnoazijska Himalaja, australski Great Dividing Range i Transantarktički lanac. Značajan je izvor raznih ruda (željeza, bakra, mangana, zlata, aluminija) i nalazište minerala (smaragd, beril, topaz, ametist), ali i eksploatacije šuma.

Sastoji se iz nekoliko regija:

source

Polarni ili Arktički, Sub-polarni, Sjeverni, Centralni i Južni Ural.

Mi smo se najviše vrzmali po donje tri petine.
Gornje dvije bih jako voljela vidjeti, naravno, kada za to dođe vrijeme.

No… Moram nešto istaknuti.

Dio Urala kojim smo se kretali, unatoč očekivanjima brojnih, nije izolirano brdo koje se vidi stotinama kilometara kada mu prilaziš i koje strši u oblake kršovitim stijenjem. Po visini najvišeg vrha jasno vam je i da nije nešto posebno visok. Upravo zato vožnja po Uralu izgleda vrlo specifično – nema serpentina, cesta je ravna sa povremenim brdašcima i udubljenjima i reže ogromne šume. Dominiraju četinjače i listopadne šume sa vrlo gustim šikarama kroz koje se teško prolazi ako prije vas već netko nije prošao.

Ovo je tipičan kadar na Uralu.

U ovaj trenutak vozili smo se autoputom koji je ujedno i jedina cesta duž Urala prema sjeveru. Jedina asfaltirana.

Uzmite u obzir i da se nismo previše kretali offroadom. Kad je cilj bio gaženje, a bilo je dovoljno dana kada je gaženje bilo prioritet, samo smo vozili najglavnijim mogućim cestama od točke A do točke B.

Ural je dom brojnih autohtonih i endemskih vrsta. Čovjekova interferencija u beskrajne šume dovoljno je mala da brojne vrste opstaju. Osim endemskih vrsta leptira, Ural je dom brojnim vrstama zvijeri koje će prosječan Hrvat vidjeti samo u novinama ili dokumentarcima – potpuno je normalno sretati lisice, rosomahe, vukove, pa čak i medvjede.
Iskreno sam se nadala da ćemo naići na medvjeda. Bar jednoga. Čitala sam o daleko većoj vjerojatnosti nailaska na medvjeda nego čovjeka u nekim regijama Urala. Nažalost, nismo vidjeli nijednog. Vjerojatno smo bili dovoljno bučni da su zbrisali prije nego smo ušli u vidokrug.

Save

Save