Vaukači?

Jučer sam napravila dvije stvari koje nisam nikad dosada, s tim da sam za jednu mislila da se nikad neće dogoditi.
Bila sam u Petrinji i mazila čopor pasa. Koja je od ove dvije nerealna opcija?

np: SOUNDTRACK FROM THE MOVIE “THE OMEN” – attack of the dogs

Dan je krenuo šugavo, pa sam na trenutak pomislila kako bi možda ipak bilo pametnije da sam ostala u krevetu
Isplanirala sam najprije laganu vožnjicu do Požege biciklom iz poslovnih razloga. Lagano sam ustala oko 6, priredila potrebno za put i krenula. Nakon cca 10 km vožnje mi je pukla guma i morala sam se vratiti kući, a ujedno i privremeno ostaviti bicikl na sigurnom mjestu jer mi nije baš “na ruku” gurati bicikl tih 10-ak kilometara. Živo razočaranje

Oko podne dolazi L. kod mene i krećemo poslom u Petrinju. Nakon male šetnje gradom i Lazićeve transakcije, krećemo proučavati lokaciju ulice neobičnog imena. Nalazimo kuću i dvorište u kojem se na mene sručilo (u prvi mah odoka, circa, oko) pedeset pasa! Kasnije, nakon vraćanja u stvarnost ustanovljujem da ih je ipak šesnaest. Pheeeeeew!
Vlasnici ovih divnih stvorova, zanimljiv bračni par Sanja i Đuro sa sinom Matejem se bave uzgojem nekoliko pasmina pasa. To su bernski planinski, King Charles cavalieri i gordon seterica. Ne zna se koja je pasmina ljepša od koje!

Zašto ovi ljudi iz mog kuta zaslužuju GRAND MASTER RESPECT?
Prvenstveno zbog fantastičnog tretmana pasa. Ne želim zvučati patetično, na način na koji su meni zvučali ljudi kad opisuju ljubav spram svojim ljubimcima ili kad žele nahvaliti nečiji odnos sa životinjama. Bez ikakve zadrške mogu reći da su Sanja i Đuro najveći ljubitelji životinja koje poznajem, ne zbog biodiverziteta u porastu na konstantnoj kvadraturi, već zbog očite privrženosti životinja, koje se naočigled osjećaju zadovoljno i sretno. Ljudi jedni o drugima mogu pričati bajke koliko hoće, neki čak i progutati pričice takvih ljudi. No, vidjeti očito sretnog psa, po meni jednu od životinja koja vrlo teško skriva emocije za mene znači samo da su u dobrim rukama.

Također, cijenim ih zbog uspjeha pri redukciji sinovljevih alergija prirodnom metodom bez antialergijskih tableta i kremica za ublažavanje kožnih simptoma alergija. Grozim se roditelja koji beskrvnu i bespigmentiranu djecu drže u uvjetima bez ekspozicije ikakvom alergenu. Šteta koju naprave je nemjerljiva, a ponos koji oni osjećaju pritom zbog svog control-freakizma pod krinkom brige i ljubavi još veći.

Uspjeli su odgojiti formalno najvećeg psa kojeg sam u životu vidjela na takav način da ga ja, katastrofalno plašljiva na pse, mogu maziti bez straha da me proguta.

Kad se uspravi preda mnom, u mojim očima može gledati svoj odraz, ali ne u kombinaciji sa mojim strahom. On je moj totalni favorit ovdje pa mu bezuvjetno opraštam i moje kupanje u njegovoj slini. Evo i Lazinog fava, preslatke sićušne kujice kojoj bogovi nisu bili tako naklonjeni:

ali, bit će bolje, jasno! Nevjerojatno je kako je simpatična i kako brzo osvaja srca ljudi oko sebe.

O tome kako su psi divni, zdravi, veseli, živahni, krasne dlake, jako mazni i vitalni da se ne priča. Pogotovo cavalieri, koji su mi do jučer bili tako snob-stuck-up antipatični jer su me asocirali na Nikolinu fakin Pišek i njen trendy styling u vidu pojave damice sa šećerlema-cuckom. Kod mene debelo stoji ona Einsteinova, lakše je razbiti atom nego ljudsku predrasudu.

Nakon par sati maženja su mi cavalieri presimpatični, očito srdačni, topli i definitivno privrženi. U jedan mah sam skužila da nemam dovoljno ruku da pomazim cca 10 zvijeri oko sebe. Znam da sam kliše ko Danielle Steel i scene sa zalascima sunca, ali rezistencija na mladunčad (žabice, paličnjake, male bogomoljke, zečiće, mačiće, telce, zmijice, paučiće… i u ovom slučaju štence) mi iznosi ravno 0

Sa aspekta uzgoja mi se osobito svidjelo kategoričko očuvanje čistoće linije i poprilična beskompromisnost u stavu “Cijena štenca je xy kuna, ni manje ni više”. Osoba koja se nakanila kupiti očito vitalnog psa bez stress-faktora u odgajalištu mora biti spremna na konstantnu investiciju, a snižavanje cijene za, štajaznam 500 kuna je čisto zavaravanje. Uostalom, psi su potomci šampiona o čemu svjedoči niz priznanja u vidu pehara i plaketa i kvalitetom čime cijena postaje i više nego logična. SVAKA ČAST!

Osim pasa, u kući obitava još i nekoliko papagaja, 4 crvenouhe kornjače od kojih jedna ima promjer sigurno 10 cm (nisam nikad vidjela da je ikome od ljudi oko mene narasla na dimenzije veće od onih pri kupnji), nekoliko akvarija s neonkama, ciklidima… pa čak i jeguljicom i žabicama. Jesam li nekoga zaboravila? Pri ulasku u kuću smo poškropljeni po obući nekom otopinom za spriječavanje unosa mikroorganizama. Obzirom na havariju koju bi mogli proizvesti u dvorištu kao stranci, to je najmanje što smo mogli učiniti. Zbilja smo proveli zanimljivo popodne, u ugodnim razgovorima i druženju sa psima i njihovim gospodarima. Tek sam se po dolasku kući sjetila kako danas moram po bicikl kojem je pukla guma…