Iako smo prethodnu noć relativno dugo vozili (zadnja fotografija je okinuta oko 11 sati) probudili smo se rano i vrlo odmorni. U zadnje vrijeme me nešto muče nesanice, ali ovdje spavam kao beba. Jutarnje sunce je ugrijalo šator na livadi u Moldeu. Nebo plavo, bez oblačka. Sve je mirno i
Ne bih rekla laž kad bih izgovorila da je DDR muzej u Perlebergu jedan od epičnijih WIN-ova cjelokupnog putovanja prema Norveškoj. Grad je vrlo prijateljski i ugodan za šetnje, shvatili smo vrlo brzo po dolasku. U centru grada stoji kip Rolanda, srednjovjekovnog simbola neovisnosti od lokalnih moćnika i vještog vojskovođe

Kažu kako je najgore imati mogućnost izbora, pogotovo kad pokušavate od dva zla ispiljkati ono manje. Prva prava vožnja sa motorom kupljenim nedugo nakon krađe XT-a aka vatreno CloXT krštenje na Veliku subotu dokazuje upravo tu tvrdnju. np: IRON MAIDEN – nomad Nije mi se išlo kući, pogotovo radi Uskrsa.
Foto-izvještaj sa poslijepodnevnog ubijanja dosade vožnjom Posavinom neki dan. np: SONATA ARCTICA – the rest of the sun belongs to me Sve je krenulo pozivom na roštilj. Dogovor je bio nalazak oko dva poslijepodne – meeting point Lazićeva kuća – a dalje ćemo vidjeti, kaže mi na telefon. Dobiciklirala sam
Dugujem svijetu jednu ne-macro-fotografiju zbog koje (možda) ostanem bez glave. U svakom slučaju, vrijedit će. np: SONATA ARCTICA – my Selene Fotografija je napravljena na dan kada je moja legica skakala prepone u Osijeku, u rujnu 2008. i meni jako puno znači. Koka izgleda fenomenalno i jednostavno smatram da zaslužuje