Kako napraviti čokoladu koja nije nezdrava i koja ne deblja, problem je koji mori brojne ljude. Crnoj opsesiji je većini teško odoljeti, ali, ako postoji mogućnost, znanje i tehnika, treba napraviti svoju verziju. Tako ćete kristalni bijeli šećer ili smeđi moći zamijeniti sladilima koja su prikladnija (recimo) za dijabetičare ili osobe koje žele light sladila, izbjeći ćete mistična “biljna” ulja sa deklaracija, mlijeko i sveprisutne sojine derivate a ujedno ćete se razveseliti kad u usta gurnete žlicu nečeg što ste sami napravili i što, zapravo, valja. Mene posebno oduševljava ideja da napravim nešto točno onako kako želim i po svom ukusu, kao i činjenica da idući put mogu dobiti sasvim drugačiju verziju čim vidim drugu namirnicu koju u toj čokoladi poželim naći.

Nisam baš tip osobe koji ludi za čokoladama, čak i kolače radim vrlo vrlo rijetko, ali me recept kolege sa posla zaintrigirao toliko da sam morala probati. Ovo sigurno nije zadnji put da ju radim a ideje kome ću ju poklanjati već naviru. Svakome njegovo ;)

Uloge: investitor i projektant ja, na metlici uronjenoj u gustu smjesu Lazinho . Thanks, man.

Za bazični recept vam treba:

  • kakao u prahu, po mogućnosti sirovi. Priredite 100 grama.
  • kokosovo ili ulje kakaovca. U trgovinama ćete ga naći obično u staklenkama kao maslac, no to je normalno, dapače, poželjno. Bit će vam jasno zašto za koji trenutak. Ako volite šmek kokosa onda kupite ekstra djevičansko, a za čistunsko-asketski tip kao što sam ja postoji i verzija bez mirisa i okusa. Imam ga prvenstveno zbog prženja u woku jer dobro podnosi zagrijavanje. Treba vam 250 grama.
  • sirup od agave. Niskog glikemijskog indeksa, ugodno sladak. Podsjeća na špinani šećer, vuče me u djetinjstvo i prabakine čajeve. Treba vam 250 grama.
  • malo vanilije. Ne vanilin šećera već prstohvat čiste vanilije u prahu.

E sad, kako ja obično volim malo podesiti recepturu po svom ukusu, dodala sam dvije velike žlice miješanog namaza od orašida (kikiriki, indijski oraščići, bademi i lješnjak) i pojačala sam slatkoću i konzistenciju sa dodatnom žlicom rižinog slada jer sam primijetila da imam, tipa, 220 grama sirupa agave. Slad i namaz su drastično zagustili smjesu u odnosu na izvorni recept, ali mi se upravo tako više svidjelo. Volim takva slučajna otkrića.

Kokosovo ulje je na sobnoj temperaturi kruto pa ga je potrebno otopiti na pari. Ja sam ga ostavila 10-ak minuta na radijatoru. Dodajte agavin sirup i kakao, začinite sa malo vanilije. Dobro smiksajte. Smjesa će biti gusta i žitka pa nije loše imati asistenciju voljnu miješati i pričati viceve. Istresite u kalup/e i stavite na hlađenje u hladnjak. Budući da je korišteno kokosovo ulje, stisnut će se instantno. Ako ste radili po originalnoj koleginoj recepturi, kad se ohladi, zveknite kalupom o radnu površinu i izbacite male čoksice van. Moja je ispala nešto gušća, pa sam ju stavila u posudu i ostavila da se hladi, morat ću ju rezati.

Može li biti jednostavnije?

Ako volite zakomplicirati stvar , preporučujem sljedeće – dodajte smrvljene bademe ili lješnjake, indijske oraščiće, drobljeni kakao, prah chilli papričica, drobljeni papar, cimet, zvjezdasti anis… Idući put ću probati i sa kapljicom eteričnog ulja paprene metvice. Čini mi se da bi dobro prošlo i ulje naranče.
Također, upravo sjedim i gledam u policu sa namirnicama, mislim da bi se lako napravio i power-bar. Malo zobenih pahuljica (tad ćete pojačati količinu ulja i sirupa, ali ćete dobiti poprilično povećanu količinu u krajnjem rezultatu jer će čokolada biti vezivo), mljevenog lana, chia sjemenki, mrvljenih suhih banana, možda kakvih grožđica ili brusnica – dajte mašti na volju.