Víðimýrarkirkja
Ivana
Pišući itinerar i šarajući MUSSMUSSMUSS točke po mapi za posjetiti zaključila sam da pretjeranu pažju na svakom putovanju posvećujem(o) crkvama i općenito religijskim objektima za osobe čija se religioznost može ugurati u prostor izrasta maloga nokta. Sudden realization moment vezan je za šest travnatih crkvi (turf church, torfbær), unikatnih islandskih spomenika koji slave odnos čovjeka s bogom – jedna je u sklopu open air muzeja u Reykjaviku (Árbærkirkja), ostatak je raspoređen duž otoka. To su: Gröfkirkja – najstarija, Víðimýrarkirkja – najljepša, Saurbærkirkja – najveća, Hofkirkja – najmlađa i Núpsstaðurkirkja – najmanja.
Plan je bio posjetiti svaku od njih u maniri skupljanja Pokemona i s guštom kako skupljam norveške stavkirkene (1 & 2 & 3), no na koncu smo posjetili jednu. Najljepšu.
Ulaz u Víðimýrarkirkju na moju ogromnu žalost bio je onemogućen iako je crkva i dalje u pogonu za održavanje misa, što mi se strašno sviđa. Nije mala stvar; izgrađena je u dvanaestom stoljeću. Ne bih odbila prisustvo liturgiji da mi se pruži prilika. Stoga sam zavirila kroz prozor i škicnula zasjenjeni prostor; interijer krasi rezbareni crkveni namještajem od drveta s pleterskim ornamentacijama vikinškoga stila. Čista poezija jednostavnosti. Nažalost, poštenu fotografiju nije bilo moguće okinuti, ali evo kako izgleda unutrašnjost.
Crkva je nisko građena jer Island nije mjesto za visoke građevine. Količina i intenzitet vjetrova spadaju u one s krajnje nehumanim razinama, a svaka isturena pojava biva nagrađena udarima. Budući da drvo nije čest resurs, rađene su malene i štedeći, a pokrivale su se slojevima zemlje da bi se izolirale od vremenskih nepogoda.
Nisam upoznao puno ateista (ako ikojeg) koji bi mrzili/prezirali strukture, tj. gradjevine unutar pojedinih religija. Naime, većina, ako ne i svi, te emocije cuvaju za religijske fiks-ideje
Većina ateista koje ja poznajem ujedno je i bolje upućena u druge religije (i onu primarnu da ne pričam) od osobe s kojom debatiraju o vjeri u nekoj prilici.