Fláajökull
11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži velika ledena masa.
Šetnje po glečerima izvan zimskoga perioda apsolutno su zabranjene zbog topljenja leda i nepredvidljivih scenarija tijekom posjete. No, ispunila sam lifelong dream – prišla sam glečeru na maksimalnu moguću udaljenost. Do glečera Fláajökull vozili smo dvadesetak minuta iza izuzetno spore babe za volanom, no radi svega što smo potom vidjeli mogu samo reći – vrijedilo je.
Fláajökull “curi” između dva brda iz smjera najvećega glečera Vatnajökull -> more. Ovo je vrlo vidljivo s ceste, pa me čudilo što nema turista oko nas. Nema veze, dapače, ovo nam je dalo priliku da se u miru odšetamo prema ledenoj masi.
Tu sam otprilike stala i odustala.
Kiša je uporno padala, pa smo aparat držali u jakni i vadili ga samo kada smo željeli nešto poslikati.
U ovom slučaju, radi se o osobi koja na sebi ima dvoje hlače, baselayer, vunenu islandsku vestu i vodootpornu jaknu i koja sretno hopše po šljunčanim sprudovima u jezercu koje je stvorio glečer u topljenju.
Tlo po kojemu sam hodala vrlo je zbijeno glinasto i teško. Iako je vlažno, noga uopće ne propada u njega, čak se i vrlo malo vode izdvaja pod pritiskom stopala. Našla sam vrlo zanimljivoga kamenja u podnožju glečera i koje je, naravno, trebalo oprati prije ulaska u automobil i nastavka putovanja.