Keramička tava

Tijekom dugog niza kuhinjskog eksperimentiranja isprobala sam cijeli niz lonaca, posuda, tava, vatrostalnih posuda, wokova i inog posuđa za spravljanje hrane. Neki od njih nisu u upotrebi bili dvaput a neke imam godinama i radim na nabavi još njima nalik komada koje bih koristila svaki dan. U ovaj tren nemam puno toga – imam set glavnih lonaca, teških, od inoxa, imam osamlitarski ekspres lonac, teški wok i nekoliko posuda za pečenje. Zadnji nabavljeni komad posuđa keramička je tava, predmet koji zaslužuje oveću rundu hvalospjeva na svartu – prije par mjeseci donio mi ju je Lazić.Kupljena je na nekakvoj akciji. Promjera je 30-ak centimetara; smatram da za nekakav elementarni opit ne treba biti veća. Pri kuhanju se ponaša odlično – na doslovno polovici čajne žlice ulja (sezamovo, kokosovo) ispržim sve što poželim. Inače, pržim rijetko, još manje u dubokom ulju jer preferiram pirjanje u woku i kuhanje na lešo, ali svidjelo mi se kako se namirnice ponašaju u njoj. Površina je besprijekorno glatka i odlično drži toplinu. Ulje se brzo skuplja “u sebe”, u male otočiće koji se spajaju na koncu u jedan. Namirnice se ne lijepe doslovno nimalo, tavu je dovoljno kao i wok, oprati spužvom pod mlazom vrele vode i sa vrlo malo deterdženta. Čak i kada se zapeče tj. zagori nešto na ulju, odvaja se bez namakanja kao suhi čips od površine.