13 / vjerojatno najgori kijamet ikad

26.7.
petak

Početak dana prezentirat ću vam pomoću fotografije koja prikazuje djelić ranojutarnje šatorske atmosfere

Od komarica nas je dijelila unutrašnja šatorska površina kroz koju nisu nikako mogle proći. Zbog gzilijarde obada koji su mi noć prije izgrizli jedini izloženi komadić kože, lice, sva sam bila u oteklinama i kvrgama koje su svrbjele kao sam vrag.

Moj sat je pokazivao 5 ujutro a po lokalnom vremenu već je bilo 9. Shvatili smo da je vrijeme za brzi pokret i odjurili smo sa, zapravo, jako lijepe lokacije. Spavali smo na rubu šume. Borove, mračne i hladne.

Pred nama se nalazila livada i nekakav potok. Bilo je zbilja prelijepo i baš mi je žao što smo morali krenuti.

Skupljali su se sivi oblaci nad nama i postajalo je polagano jasno da ulazimo u jedan od kišnih dana. Kišnjaci su bili spremni za oblačenje, plasirani u bisage na rezervoaru i samo su čekali ključni trenutak.

Doručkovali smo u gradu Serov. Tipični rudarski uralski grad koji je dobio ime po avijatičaru, ratnom heroju.

Ovdje sam prvi put vidjela ovako velike drvene kuće. Sve do sada bile su vrlo male, ukupne površine maksimalno 35 kvadrata i jednokatnice.

Prelijepe su.

Dok smo u centru doručkovali, poslikala sam simpatičnu staricu u prolazu

kao i gusjenicu koja mi je spremno pozirala. Ovo je slakov ljiljak u nastanku.

Nakon Serova došao je na red Severouralsk.

Kroz njega smo samo prošli, na putu prema Ivdelju.

Ipak, zabilježila sam lokalnu telekomunikacijsku kompaniju on hold

Tijekom vožnje u kasnom popodnevu spazila sam čudan sivi dim kako izvire iz šume na cestu. Kako je prema nama išao crveni kamion, jarkocrveno vozilo, zabrijala sam da je pred nama požar. Nije bio požar – dim je zapravo bila gusta kiša koja je ubitačno padala iz oblaka pod koji smo krenuli i nije ga bilo moguće zaobići.

Silazak sa motora, oblačenje kišnih odijela i vožnja. Nema druge.

Vozili smo pod gadnim pljuskom do grada Ivdelj, posljednjeg naseljenog mjesta koje su Djatlov i ekipa posjetili prije smrti. Okupirali smo hotel u centru grada, krcat drvosječama i fizikalcima. Nedugo prije našeg dolaska nestalo je struje u gradu, pretpostavljam da je u pitanju preventivna mjera jer ono što je nakon kratkog smirenja kiše

uslijedilo

bilo je najgore nevrijeme koje sam u životu vidjela. Prolom oblaka + snažni vjetar koji je bacao kapi vode u priličnim nanosima nešto je što ne želim iskusiti kad sam na motoru. Dobro da smo se utaborili, taman sekundu prije nego je počelo.

Total: 326 km.