29 / suhi kontinentalni dio Turske
Ivana
11.8.
nedjelja
Negdje tijekom noći zabrijali smo kako vani pljušti kiša.
Lazić je izjurio van da bi pokrio motor i odjeću koja je eventualno ostala nezaštićena i shvatio kako šum dolazi od mora a ne pljuska.
Kontinentalci 
Jutarnja rutina, pakiranje, spremanje, polijetanje.
Čovjek pored nas je Rus koji živi i radi u Njemačkoj i koji je vodio ženu i dvije kćeri u Armeniju.
Doručkovala sam kavurmu, janjeće meso pirjano na luku i servirano sa povrćem. Vrlo snažno i zasitno jelo, moram priznati, iako smo oboje navalili na ovu platu.
Ovo je Samsun, metropola u kojoj smo sa obale Crnog mora (Kara Deniz) sišli u kontinent. Prelijep je i vrlo moderan grad.
Nismo se puno zadržavali ovdje. Cilj nam je bio što brži dolazak do Istanbula, udaljenog oko 700 km.
Uz cestu smo uglavnom nailazili na razne štandove sa voćem i povrćem. Imaju dosta prometa, često im staju auti i kamioni.
Evo fotografija kadrova kontinentalnog dijela.
Bilo je strašno vruće.
Zrak koji je puhao u nas bio je vrlo topao i suh. Pustinja, totalna. Ne znam kako je Lazić uspio podnijeti vožnju po ovakvoj klimi.
Navečer smo stali u gradu Gerede gdje smo večerali vrlo ukusan kebab. Našli smo internet, legli u hotel.
Total: 527 km.
