Moje poštovanje obično zaslužuju dvije skupine ljudi. Prva skupina su osobe koje imaju zdrav odnos prema životu i sebi, dan im se ne svodi na uporno kukanje kako je sve dosadno i bezvezno, dok leže u krevetu pred TV-om. Uvijek je lakše ležati i sanjati o dalekim državama i živopisnim lokalitetima dok sjedanje na bicikl i odlazak makar 50-ak kilometara u prirodu ipak traži nešto truda i angažmana. Za uživanciju ne treba doći do brazilske prašume, za početak je sasvim dovoljno izaći iz kuće.

Druga skupina su kreativci, sposobni napraviti nešto funkcionalno, bio to kaput, pletena kapa, stolac, ograda, pa čak i pjesma koju ću nesvjesno pjevušiti danima ili ukusan i hranjiv kruh. Još ako je estetski faktor zadovoljen… Respect!

U ovom minivjuu predstavljam Barbudo knives, unikatne noževe i majstora koji ih stvara. Kreativac pod prilično indikativnim imenom je uz minimalno nagovaranje prihvatio kratki pretres i razgovor o svom nesvakidašnjem i poprilično zahtjevnom hobiju, nažalost, općezaboravljenom obrtu kojeg vrlo tanka linija odvaja od umjetnosti. Prolistajte galeriju i nastavite čitati tekst koji slijedi.

Poštovanje, Barbudo, evo te na svartbergu. Za početak, reci nam par riječi o sebi. Tko si, odakle si, čime se baviš?

Zdravo, Ivana.
Odmah s teškim pitanjima, znači.
Zovem se Mile Leko, trenutno živim u Velikoj Gorici (rođen sam u Vukovaru) i bavim se maksimizacijom iskoristivosti minimalnih prihoda – drugim riječima, preživljavanjem bez stalnih prihoda ‘)

‘Tko sam’ je pitanje na koje još tražim odgovor.

Noževi su ti, jednom rječju, impresivni. Jednostavni, elegantni i vidno praktično upotrebljivi. Za početak, razbijmo mit o noževima kao nečemu što isključivo može poslužiti za ubijanje i klanje – zašto bi netko koristio neki od tvojih noževa?

Hvala ti na lijepim riječima – moram primjetiti da si rastrošna s komplimentima ;)

Zašto uopće koristimo nož?

Za mazanje pekmeza na kruh, za otvaranje kutija i rezanje špage, pripremu hrane, čišćenje prljavštine ispod nokta ili čačkanje zuba, rezuckanje grančice za ražnjić uz vatricu u prirodi ili rezbarenje žlice iz komada drveta – nož je sredstvo koje tek u ruci postaje praktičan, višenamjenski alat.
U tom kontekstu, moji noževi nisu iznimka.

Kad si napravio prvi primjerak i imaš li ga još uvijek?

Prije nešto manje od dvije godine sam sastavio svoj prvi leuku (skandinavska ‘mačeta’ namijenjena grubljim poslovima – od sječe granja i cijepanja drva do lomljenja kostiju ili pripreme hrane, može poslužiti i kao udlaga za slomljeni ud – prava katica za sve) s drškom od čvora crvene bukve i oraha.

Taj sam leuku prodao (nisam sentimentalan tip) i zarađene pare potrošio na nove oštrice :)

Posebno me zanima, što se čovjeku uopće dogodi da poželi napraviti nož? Nije baš klasičan hobi, a traži poprilično znanja i učenja. Koliko se dugo baviš izradom noževa?

Od malena volim crtati, izrađivati i preuređivati stvari iz svakodnevnog života (tehničke olovke, gumice, odjeću, ruksake..) u po meni praktičniji ili logičniji oblik – nažalost, dugo sam vremena zanemarivao tu svoju ljubav prema oblikovanju.. Srećom, klica je opstala i čekala svoj trenutak :)

Već sam neko vrijeme prisutan na forumima gdje je naglasak na preživljavanju i životu u prirodi, što među ostalim uključuje i pozamašnu paletu različitih alata (boys will be boys). Tamo sam po prvi put vidio noževe jednog forumaša (kolega rino) i bio (ostao) oduševljen njegovim radovima – bio je to moj san, utjelovljen – čista simbioza umjetnosti i utilitarizma.

Zamisli, drevni alat još od vremena kad je čovjek postao čovjekom, neiscrpan izvor oblika i namjena.
Koža, drvo, kost i čelik – prirodni materijali koji sami po sebi predstavljaju izvor nebrojenih kreacija – spojeni!

Učim dok radim i obrnuto, još uvijek sam samo početnik – a gdje je tek stupanj kad ću znati – da ništa ne znam :)

Pojasni nam, kako nastaje nož? Koliko traje izrada? Koje sve čimbenike treba uzeti u obzir kada nož nastaje? Jesi li opremljen kakvim posebnim aparatima ili strojevima?

Uff, kratko ili jasno? :)

Svaki nož koji izradim je drugačiji od prethodnog (zbog drugačije oštrice ili materijala drške, itd.) tako da ni ne postoji određeno vrijeme – recimo da je prosjek između 10 i 15 sati rada s futrolom.

Ocrtam siluetu oštrice na papir i crtam nož– ponekad smislim dizajn kroz par minuta, ponekad su mi potrebni sati. Cilj mi je sklad noža (drške i oštrice) i estetičnost bez žrtvovanja upotrebljivosti – mora biti ugodan i siguran za rad u svakom hvatu (položaju u ruci) i u bilo kakvim prilikama (drvo i koža koje najčešće koristim su divni materijali koji i pri niskim/visokim temperaturama ostaju ‘topli’ – ugodni na dodir).

Nakon pripreme oštrice, nasađujem štitnik i dršku, stavim nož u stegu da se ljepilo stisne i u međuvremenu očistim radionicu (stol u kutu sobe gdje nastaje sva ‘magija’).

Grubo oblikovanje radim pilom, rašpom za drvo i brusilicom, dok za fine radove i konačno poliranje koristim precizne turpijice i šmirgl papir u raznim gradacijama.

Tijekom oblikovanja nož često vrtim po rukama, isprobavam različite hvatove i gledam ga iz svih kutova, pazim da je drška simetrična i da nema pukotina, prirodnih nesavršenosti i sličnih gadosti koje znaju izroniti u završnim fazama radova.

Ako je sve ok, slijedi izrada futrole.
Iz debele, biljno štavljene i nebojene goveđe kože prema nožu skrojim potreban oblik i ručno je sašijem navoštenim sintetičkim koncem – takva koža, oblikovana mokra po nožu, nakon sušenja zadrži svoj oblik i pristaje dršci kao salivena.
Na kraju impregniram futrolu zagrijanim pčelinjim voskom da bude vodoodbojna i iznimno kruta.

Postoji li nož na koji si posebno ponosan i što ga čini takvim?

Ne baš ponosan – prije jako zadovoljan :)

Nekoliko ih je, svaki mi je drag zbog neke druge karakteristike – huggare (leuku) zbog toga što unatoč veličini ne izgleda nezgrapno,

puukko (finski izraz za nož) kožne drške zbog očuvanog reljefa na novčićima,

tommi zbog ergonomije i reljefa na futroli,

ima ih još, ali ti ne želim pretvoriti blog u moj album ;)

Preciznost izrade i dobar dizajn su mi glavni uvjeti za zadovoljstvo. Skandinavski stil je ono za čime se povodim – komplicirana jednostavnost (ne bi vjerovala koliko je teško pronaći i izbaciti višak u stvarima, a da one pritom ništa ne izgube – nego, baš naprotiv, dobiju iz toga), sklad i minimalizam iz kojeg proizlazi ljepota oblika, ali i materijala.

Gdje nabavljaš sirovine za izradu? Vidim finske oštrice, je li išta od ovoga što koristiš nabavljivo u Hrvatskoj? Imaš li favorite među tvrtkama?

Drvo i kožu najčešće nabavljam u Hrvatskoj na razne načine (kopajući frendovima po šupi, kontaktirajući proizvođače namještaja/parketa iz egzotičnih drva, itd.) – baš mi je nedavno jedna draga gospođa (koju sam slučajno upoznao na ljetovanju) donijela nekoliko komada korčulanske masline – još uvijek ne mogu vjerovati da me se sjetila..

Veliku većinu oštrica naručujem iz Finske, ali (veliko ali) upravo čekam jednu i našeg domaćeg kovača – dečko se zove Karlo Ban i prilično je prisutan na našoj ‘nožarskoj’ sceni – živi u Zagrebu, a radi u Zagorju.

Što se tiče odanosti nekoj firmi, ne mogu navesti nikoga posebno – Skandinavci su dosljedni i profesionalni u svom poslu i sa većinom je užitak poslovati.

Cijene su ti sasvim ugodne za unikatne radove, vidim da se kreću od 500-900 kuna. Jesi li zadovoljan odazivom ljudi i tko su ti najčešći kupci?

Eh, cijene – oko njih još uvijek muku mučim.. Ponajviše ovise o materijalima koje koristim – ručno kovane oštrice su najčešće dosta skuplje od onih industrijski proizvedenih. Egzotično drvo (recimo, wenge, ebanovina ili skandinavska breza) je teško nabaviti i puno je skuplje od bukve ili jasena – pogotovo kod izrade drške sa skrivenim trnom jer mi je potreban cijeli blok, a ne samo par letvica.
Koža za futrole mora biti debela i kvalitetna, ali je samim time i prilično skupa, itd..

S jedne strane znam koliko sam truda i vremena uložio u nož i cijena mi se učini preniskom, no s druge strane znam u kakvim govnima živimo i bude me sram što tražim toliko – pokušavam biti što vise fleksibilan i vjeran sebi, često tražim/prihvaćam trampu uz nadoplatu i slično.

Ljudi koji kupuju moje noževe su najčešće zaljubljenici u prirodu gdje (bilo profesionalno ili rekreativno) često provode vrijeme, no o većini znam prilično malo – ono što mi je drago jest da je većina njih kupila dva ili više mojih noževa.

Ako se vraćaju, znači da nešto dobro radim :)

Možeš li navesti kakve proizvođače čiji rad bi istaknuo i preporučio? Imaš li uopće konkurenciju u Hrvatskoj? Radi li još tko nešto slično?

Nekoliko je ljudi u Hrvatskoj za koje znam da izrađuju noževe i koji odlično rade svoj posao. Ne gledam na njih kao na konkurenciju jer se stilski prilično razlikujemo, prije bih rekao da smo kolege – iskreno, radije ne bih spominjao imena jer ne želim koga izostaviti. Radije ću imenovati forume gdje ih se može naći :)

http://stari-nakovanj.forumcroatian.com/
http://teambushcraft.com/forum/
http://survival.aforumfree.com

Što se isticanja tiče, par je majstora čije bih radove volio imati (što i nije mala stvar, jer otkad izrađujem noževe, ne privlači me pomisao da neki nož i posjedujem) – Jukka Hankala, Pekka Tuominen i Joonas Kallioniemi. Možda im imena svežu jezik u čvor dok ih izgovoriš, ali su to ljudi čijoj se preciznosti i smislu za čistoću stila divim.

Kad se ne baviš noževima, čime kratiš vrijeme?

Pijem, pušim i ‘odam po birtijama.
Ali i čitam, crtam, prakticiram kalisteniku po dječjim igralištima i tumaram po šumi sa sjekiricom u torbi ;)

Za kraj, hvala na razgovoru ugodnom, želim ti puno dobre inspiracije, dobrog čelika, kao i puno sreće u daljnjem kreativnom radu!

Hvala ti :)