Dan #7. | ibis redibis, etilensko blebetanje i piton

Buđenje uz Korintski zaljev u gradu Delfi izgleda fantastično. Mediteran u esenciji – more, maslinici, topla svjetlost. Prohladno, ali ne previše.

Cilj dana: Delfski muzej, smješten na brdu Parnas, na mjestu slavnoga Delfskog proročišta – centra antičke grčke kulture i vjerovanja. Najpoznatiji stanovnik ovoga proročišta bila je proročica Pitija koju nije baš krasila jasnoća proricanja – osim dvosmislenosti i izjašnjavanja u metaforama, voljela se igrati i interpunkcijom (ibis redibis numquam peribis in bello, anyone?). Nažalost, antički grčki (praznovjerni) državnici i vojskovođe očito nisu dovoljno vjerovali u sebe i svoje kompetencije, pa su se s pitanjima o strategiji i planovima obraćali Pitiji koja bi našikana etilenom čiji je Parnas prirodno nalazište prodavala nebuloze u rebusima.

Ušla sam u premise ujutro, s namjerom da posjetim oba dijela muzeja – ekšl muzej s mnogobrojnim eksponatima zatvorenima u hale i vanjskom dijelu koji sadrži razne ostatke arhitektonskih zanimljivosti. Arheolozi koji su istraživali ovo nalazište imali su pune ruke posla – osim mnogobrojnih ćupova, statua i ostataka istih ustanovili su da je svetište imalo hran posvećen Apolonu, Dionizijevo kazalište, riznice koje su bile ispražnjene s napadima Perzijanaca, vijećnice, trijemove, hrvačnice i mnogobrojna druga zdanja. Radi se o izuzetno bogatom nalazištu koje je u svom vrhuncu egzistencije i funkcionalnog perioda bilo vrlo bogato i važno.

Za kraj sam ostavila omiljenu fotografiju, tipičnu za grčke muzeje i nalazišta. Pod utjecajem zuba vremena, napada raznih nacija koje su se tijekom povijesti naoštrile na grčki teritorij mnogobrojni eksponati više ne postoje u originalnom obliku, već su od njih ostali samo fragmenti. Super mi izgledaju ovakve rekonstrukcije i pretpostavke restauratora kako je eksponat originalno izgledao.