Gullfoss
Ivana
Kroz Gullfoss slap (isl. zlatni vodopad) protječe Hvítá rijeka. Sastoji se od dva pada, visok je 32 metra, a prosječan protok vode iznosi 140 m³/s u ljetnom periodu i 80 m³/s zimi. Gullfoss pada u pukotinu među stijenama i gledano iz daljine čini se da propada u tlo. Kao i svaka druga atrakcija u Golden circleu – vrlo je posjećen i brojni ljudi zaustavljaju se ovdje da bi vidjeli najpoznatiji slap na Islandu. Oko slapa postoje staze koje se lako odhikeaju i daju priliku da se slap pogleda iz nekoliko perspektiva.
Popularna priča o Gullfossu vezana je za Sigríður Tómasdóttir, ženu koja se smatra prvim islandskim environmentalistom (okolišarom?). Bila je drugo dijete u obitelji s trinaestero djece od kojih je sedmero dočekalo punoljetnost i pamti ju se kao oštru plavokosu ženu koja se nije libila teškoga fizičkoga rada, pogotovo vani. Ujedno, budući da je poznavala slap bolje od ikoga jer je u njegovoj blizini odrasla, vodila je brojne turiste u posjet, znajući kako i gdje prijeći nabujale rijeke i prešetati ne toliko pristupačan teren. Na neki način, bila je prva osoba koja je utabala stazu do Gullfossa. Početkom dvadesetog stoljeća engleski je businessman odlučio podignuti hidroelektranu na Gullfossu, na što je Tómas Tómasonn (Sigríðurin otac) oštro odvratio kako on “neće prodati svoga prijatelja” a Sigríður je podržala oca obećajući kako će se baciti u slap ako na Gullfoss nikne hidroelektrana. U konačnici do realizacije i gradnje nikada nije došlo, a Sigríður ostaje u povijesti kao jedna od najpoznatijih ljubiteljica i zaštitnica islandske prirode.
