IMZ Ural sportsman

Kad kažem “Ural”, pomislim na oblak koji nas je pratio i uporno prao kišom 1500 kilometara (od Ivdelja do kazahstanske granice!), kamen koji se stručno naselio pod lanac negdje na uralskom makadamu i pratio nas do Gagarinovog polja i ono najbitnije, Ural motore.

Radi se o zvjerkama varijabilne starosti specifičnima po jednom sićušnom detalju koji ih čini meni posebno zanimljivima – Ural ima prikolicu.

Vozi ih svatko i njihov brat – Rusija je puna Urala. Taj je tip motora za Ruse ono što je za naše ljude neki od starih Tomosa. Služe svrsi starijima desetljećima, u njih je utkana i doza sentimenta a kupnja novoga u ovim financijskim uvjetima i Rusima i nama nekako je nedostižna ali i nepotrebna. Vozi, kvragu, što će mi novi? Svidjeli su mi se jako. Imaju poseban šarm i jednostavno su atraktivni. Podsjećaju na neka minula vremena koja su nam poznata samo iz filmova i prosto su poezija.

U jednom trenutku braća Lazić odlučila su kupiti Ural, model Sportsman. Rus kaže;

Looking for a bike that can travel those snow-covered roads like no other? Look no further. In a class by itself, the Sportsman is the only motorcycle in the world manufactured with an on-demand sidecar drive. This street legal ATV gives you the ability to switch between single-wheel drive and the unbelievable traction of dual-wheel drive with the flip of a lever!

Ako netko zna, Rus zna stvorili su motor Rusi, za ruske uvjete, za Ruse. To znači da motor po nekim općim kanonima ljepote nije prelijep i fensi šljašteći, ali ga tjeraš preko makadama kao da nema sutra a ako stane, ne treba ti serviser, jedina osoba koja razumije zakučastu elektriku novih motora – ovo je sirovi i tvrdi motor koji se vrlo malo promijenio od predratnih godina, kada je kreiran.

Kad je moj Lazić rekao da idemo po motor u Pićan, mjestašce u Istri, odlučili smo spojiti ugodno sa korisnim i skombinirali smo odlazak sa druženjem sa prijateljima u Rijeci. Zaspala sam kao beba nakon što sam srela bisere koje već dugo nisam imala priliku :)  i vratila sam se kući i sa jednom knjigom teža; na dar sam dobila nešto savršeno – Azijsku putopisnu kuharicu sa receptima sa područja Japana, Koreje, Kine, Filipina, Tajlanda, Laosa i Kambodže, Vijetnama, Singapura i Malezije, Indije, Burme, Indonezije i Šri Lanke. Podsjetila sam se i koliko volim Rijeku, vrlo se lako vidim kako tamo živim. Nadam se da ću u jednom trenutku tamo i završiti. Tko zna ? Ujutro nas je do Pićana cestom uz obalu odbacio David i počastio nas ugodnim druženjem.

Iskoristili smo lijep dan i odvezli rutu Pićan – Pazin – Vižinada – Motovun – Rijeka – Zagreb, prolazeći putevima stare Parenzane, pruge koja je prisilno odstranjena iz tla da bi se od nje proizveli topovi koji nikad nisu zapucali – tijekom prevoženja brodom potonuli su na dno mora. Ex vlasnik nam je rekao kako je motor specifičan i po tome što čim negdje staneš, kreću pitanja o motoru. Ova pojava zove se “Ural delay factor” u kontekstu polaska i moram priznati da sam ga vrlo brzo i osjetila, pogotovo kad sam bila sama uz motor. Dolazili bi ljudi sa 100 pitanja, srećom, ovaj motor mi je toliko zanimljiv da ekšli ne stojim pokraj sa tupim izrazom lica nalik onom morskog krastavca nego par stvari i znam. Stoga ću ih podijeliti i sa vama ; redom, radi ih tvrtka IMZ (Irbitski motociklistički pogon (rus. zavod); Irbit je grad u oblasti Sverdlovsk kroz koju smo prošli), prvi model zgotovljen je 1941. godine. Motor ima rusku izvedbu, adaptaciju Rusiji, ali u njemu tuče pravo njemačko srce – inspiriran je starim BMW-om R71. U optjecaju su dvije priče, makar one za koje ja znam: u jednoj su verziji Rusi početkom rata kupili par tih Bembara preko Šveđana, rastavili ih do zadnjeg atoma i rekonstruirali ih u Urale koje je koristila Crvena Armija a druga verzija ima manje mistike – Njemačka je jednostavno u sklopu dogovora o nenapadanju Rusije poslala Rusima izvjesni broj Bembara, na temelju kojih su Rusi skemijali svoj odgovor na izdržljiv motor koji se opravlja na mjestu gdje stane.

Ovaj model zove se Ural Sportsman, nastao je 2009. godine ali je u esenciji vrlo nalik starim modelima. Ima dva cilindra u bokser motoru, volumena 749 ccm, ukupne mase motora od oko 300 kila. Osim prikolice koja je neočekivano udobna i koja se lako digne u zrak prazna kada vozač skreće ulijevo u zavoju, motor ima jednu od najkul stvari koje motor može imati – kardan umjesto lanca.

Ovo sam prvi put vidjela prije par godina kad me Lazić zaustavio pred jednim motorom, točnije, lateralno i postavio mi pitanje, Vidiš li što čudno na ovom motoru?, aludirajući na lanac kojeg nema. Dotad to nisam vidjela i prilično mi se svidjelo. Sportsman ima i pogon na dva kotača, a ima i rikverc (vjerovali ili ne ).

I kakva je bila vožnja?, pitaju svi. Odlična. Iznenađujuće dobra. Motor jest malo divlji i Laziću je trebalo par minuta da uhvati grif, ali kad se uhodao, uživali smo oboje. Amortizeri pod prikolicom imaju više dekorativnu ulogu kad voziš po makadamu, osjetiš uredno svaku jamu i džombu.

Tijekom vožnje razvila sam duboko poštovanje prema vojnicima koji su se njima vozili u ratu. Pomislila sam na stotine tisuća ljudi i hladnu rusku brutalnu zimu koja je zaustavljala njemačku vojsku. Negdje do Tuhobića bilo je ugodno a onda smo ušli u oblak nad hladnom regijom gdje nas je počeo mesti i snijeg. Bilo mi je hladno dok nisam obukla ekstra par čarapa – tad je vožnja do Zagreba postala uživancija. Stali smo u Mek Per’s na Štromfulje (Dronjke? Šknjonjke?) babe Drage, zaokružili dan i završili kraj radijatora naloženih na “über”