Kineski, korejski i japanski štapići za jelo

Azijsku hranu uživam kuhati i jesti. Još od prvog pogleda u šarenilom ispunjene bento posude i zdjelice krcate neidentificiranim vrstama povrća, mesom, morskim biljem i životinjama zaljubljena sam u te obroke i uvijek imaju prednost pred ostalim vrstama etničkih jela. Ovdje pogotovo ističem japansku hranu, jednostavnu, pročišćenu i vrlo laganu. Koristim štapiće za jelo kad god je moguće dok jedem azijsku hranu, a rado ju naručujem kada sam na poslu. Vilice uzimam isključivo ako štapići ne dolaze s jelom ili ih nemam sa sobom, što je vrlo rijetko. Uvijek u torbi imam par zlunetrebalo štapića crvene boje.

Upravo sam prebrojala stanje štapića i ustanovila brojku od 18 parova. Vulgaris, jednobojni, šareni, jednokratni… stoje zajedno u šalici i odskaču šarenilom.

Postoje tri glavne vrste azijskih štapića za jelo: kineski, japanski i korejski. Znate li u čemu je razlika među njima?

Kineski štapići (kuàizi 筷子) dugi su oko 25 cm, izrađuju se od raznovrsnih materijala – regularne štapiće naći ćete od plastike, drveta, metala; deblji su, četvrtastog su poprečnog presjeka i tupih vrhova. Stari su preko 5 000 godina i osmišljeni su da bi glumili “produžetak prstiju”, koji više ne bi imali kontakt s toplom ili hladnom hranom. Tijekom povijesti doživljavali su redovno transformacije u skladu s vladajućim dinastijama. Skuplji primjerci nose posebne ukrase od plemenitih metala.

Korejski štapići (jeotgarak 젓가락) rade se isključivo od nehrđajućeg čelika, mjedi ili srebra i stoga su značajno masivniji od ostalih. Redovito su pokriveni i ornamentacijama duž drške, kao i rebrastim površinama pri vrhovima da bi se izbjeglo isklizavanje hrane, a prati ih redovito i žlica kojom jedu rižu. Obično su plosnatih drški, a smatraju se najhigijenskijim od svih štapića zboglakog održavanja.

Japanske štapiće (otemoto おてもと) usvojene nekoliko tisuća godina nakon kineskih prepoznajete po užem i okruglom poprečnom presjeku, obično su drveni (postoje i razne vrste plastičnih i metalnih, pa čak i od bjelokosti i plemenitog drveta tipa ebanovina) i kraći od kineskih i korejskih. Uvijek prisutan šiljasti vrh služi primarno za odvajanje kostiju iz ribljeg mesa, vrlo zastupljenog u japanskoj kuhinji. Često su i živo obojeni, šareni i s raznim uzorcima. Naravno, postoje simboličke izvedbe i dizajni za sve žive i nežive prigode, od rođenja djeteta do raznih prigoda i gozbi. Rijetko su urešeni zlatom i srebrom.
Ujedno, japanski obroci često dolaze kompletirani po osobi, dok korejski i kineski imaju obiteljsku formu i svaki sudionik grabi s više tanjura i iz zdjela naslaganih po rotirajućim plohama na stolu.

Većina mojih štapića je japanskog tipa, a imam i par kineskih. Korejske nisam ni vidjela, kamoli isprobala.

Uvijek mi je zanimljivo gledati ljude koji prvi put jedu hranu štapićima. Nije potrebno puno vremena da uhvate grif i uspiju pojesti tanjur/zdjelu obroka bez da ostanu gladni ili demonstrativno uhvate viljušku. Po iskustvu, ako niste probali, prvo se igrajte kompaktnom hranom kao što je sushi ili bulgogi (korejska govedina s roštilja). Tehnički, možete narezati i kobasicu i loviti ju štapićima za trening. Rezanci i juhe su već nešto složeniji (čitaj: skliskiji) i vjerojatnost da ćete do usta donijeti staklaste rezance niža je. Ipak, to ne znači da ne treba makar probati. Ako sami kuhate neki od kineskih, japanskih ili korejskih obroka, sjetite se kako je vrlo poželjno nasjeći sirovine na komadiće koje je lako podići štapićem i prinijeti ih ustima. Nož se u načelu za stolom ne koristi, već samo u kuhinji, dijelom i zbog etičkih stavova i praznovjerja – brojni smatraju kako je noževima mjesto samo u kuhinji i klaonici i remećenje ovakih običaja donosi lošu sreću.

Ne zaboravite; nekulturnim se smatra držanje štapića u ustima tijekom i između zalogaja ili žvakanje vrhova, nabadanje komada hrane na štapić, kopanje po kineskim i korejskim platama u potrazi za određenim komadom mesa ili povrća, lupanje štapićima po rubu zdjele, postavljanje štapića okomito u rižu (ovo je posebno nepoželjno jer je dio pogrebne shinto procedure), a brojne kulture smatraju i kako za stolom štapiće prvo uzimaju stariji. Lijepo je poštivati takve običaje, pogotovo kada ih se prakticira uz tako ukusnu i zanimljivu hranu kao što je ona ovih triju kuhinja.