Midgardom na motoru do Nordkappa
Ivana
U Norveškoj je prvi završio Lazić, posjećujući obitelj koja živi u Oslu. Par godina kasnije – 2008. godine – odlazimo skupa s namjerom da pretresemo grad u potrazi za svim zanimljivostima koje Oslo može ponuditi. Par godina kasnije – 2012. godine – vratili smo se u Oslo motorom vozeći se preko cijeloga kontinenta s namjerom da dosegnemo Atlanterhavsveien, zanimljivu cestu koja spaja otoke uz Atlantik. Nekoliko godina kasnije, krajem 2016. godine preselili smo se u Oslo, kada smo krenuli šetati po prirodi, voziti se prema većim gradovima (Bergen & Stavanger), Lazić je s prijateljem išao u lokomotivi teretnoga vlaka do Bergena i motorom po Hardangeru u par navrata. Zaključno do sada ispresijecali smo donju petinu, tako da je odluka o putovanju prema sjeveru bila neminovna i samo se čekao povoljan vjetar. Obećala sam sebi da ću prvu godinu u Oslu šutjeti i delati bez pogovora i ikakvih zahtijevanja godišnjih odmora, ali kad se krene putovati – kreće rokenrol. Od vožnje po Rusiji (koja je izuzetno utjecala na moj život i tektonski me promijenila kao osobu) nismo se vozili motorom na dulje relacije, što znači da su prošle ravno četiri godine od nečega toliko epskoga i što u konačnici znači da bi to trebalo ponoviti. Island nam je dobro došao kao rifreš, vrzmali smo se po prilično zanimljivom otoku tijekom osam dana, doduše autom, ali glavni je plan za 2017. bio odlazak na najsjeverniju točku europskoga kontinenta – Nordkapp – motorom. Ovdje na snagu stupa malo za reći masivna i guzata divota zvana Honda Africa Twin, koja se pokazala dokazala kao odličan izbor motora za ovaj tip putovanja. U 14 dana vožnje nije nijednom ni zaštucala, kamoli pokazala namjeru da ne vozi.
Godišnji
Budući da smo uspjeli izvući samo dva tjedna godišnjeg odmora (pucalo se na tri, što bi putovanje učinilo vrlo elegantno ugodnim) trebalo je smisliti kako do gore doći, po sjeveru se vrzmati par dana i vratiti se u Oslo unutar toga perioda. Radilo se o nekakvoj inicijalnoj kalkulaciji od 5-6 000 kilometara unutar efektivnih 16 dana vožnje, što je u teoriji bilo malo nategnuto obzirom na broj zanimljivosti i prirodnih pojava koje nas fasciniraju, ali računali smo na mogućnost lošeg vremena i pošihtavanja rute prema njemu. Nismo bili u krivu; iako nas je vrijeme dijelom jako lijepo služilo, otkinulo nam je dio planova because kišurina.
Prilično dugačak put pred nama
Norveška, otprilike kao i Hrvatska, broji oko 5 M ljudi. Površinom je veća mrvu manje nego sedam puta u odnosu na Hrvatsku, a specifičnoga je izduljenoga i na dnu proširenoga oblika. Cestovna trasa od najjužnije točke, Lindesnes fyra, do Nordkappa mjeri 2 534 km i zahtijeva 35 sati čiste vožnje.
Zračna udaljenost među ovim točkama mjeri 1 689 km. Upravo se zato većina ljudi koja putuje unutar Norveške odlučuje za letove avionom; cijenama su prihvatljivi, skoro svako mjesto ima lokalni mali aerodrom i letovi drastično skraćuju trajanje putovanja. Mi smo tijekom 14 dana vožnje prebacili nekih pet i pol tisuća kilometara, ne računajući trajekte među fjordovima.
Norveška se sastoji od 19 okruga (fylke, administrativne jedinice nalik županijama). To su:
- Østfold – sjedište je Sarpsborg
- Akershus – Oslo
- Oslo – grad Oslo
- Hedmark – Hamar
- Oppland – Lillehammer
- Buskerud – Drammen
- Vestfold – Tønsberg
- Telemark – Skien
- Aust-Agder – Arendal
- Vest-Agder – Kristiansand
- Rogaland – Stavanger
- Hordaland – Bergen
- Sogn og Fjordane – Hermansverk
- Møre og Romsdal – Molde
Tijekom prijašnjih vožnji prošli smo kroz većinu njih (sve iznad spomenute); ostalo nam je pet posljednjih do sjevera koje smo uspjeli proći tijekom ovoga putovanja. To su:
- Sør-Trøndelag – Trondheim
- Nord-Trøndelag – Steinkjer
- Nordland – Bodø
- Troms – Tromsø
- Finnmark – Vadsø
a vidjeli smo i većinu gradova-sjedišta svake od njih. Znali smo da će preostale fylke biti zanimljive i neobične, računajući na sigurnu promjenu klime i vizure krajolika kako smo se kretali prema krajnjem sjeveru. No da ćemo se oboje toliko zatelebati u grandioznu prirodu, nismo očekivali. Posebno smo se oboje razveselili što kroz Nordland prolazi paralela koja označava Arktički krug, što je značilo da ćemo u njemu spavati u šatoru vani, dok ponoćno Sunce obasjava šator. Za auroru smo bili svjesni kako ju nećemo vidjeti, iako je tijekom boravka do Zemlje doprla Sunčeva baklja i aurora je bila aktivna na području nad nama.
Nordkapp
Samo dosezanje Nordkappa nije nimalo inventivno niti originalno; veliki broj motorista, turista u kamperima, pa čak i biciklista nakanjuje se na vožnju do najkrajnjije točke sjevera na kopnu. Ne biste vjerovali koliko smo ljudi sreli na potezu prema gore. Do samoga vrha nizala su se pitoreskna sela (svakih 20 km po jedna kuća sleš farma :D), otoci koji su zapravo oštra brda koja strše iz kristalno čistoga Atlantika,
luđačko norveško zelenilo (nisam sigurna jesam li već komentirala; kako napreduje proljeće, tako raste broj sunčanih sati tijekom dana i biljke u ekstremno kratkom roku ozelene i predivno se zazelene, nisam nikada do dolaska u Norvešku vidjela takvu duboku i intenzivnu nijansu zelene boje), zanimljivi gradovi i veće urbane sredine, kao i naizgled puste heie.
Za kraj ovoga uvodnoga posta pogledajte video koji smo vidjeli u kinu muzeja Nordkapp. Snimljen je pomoću tri kamere, prelijepo povezuje vizualne ljepote s samijskim joik pjevanjem i vrlo dramatičnom glazbom tijekom četiri godišnja doba na mjestu koje je zbilja bogu iza nogu.
The North Cape “Home of the Midnight Sun and the Northern Light”. from Hallgrim Haug on Vimeo.
