“Odi guglaj”
Znate li one situacije tipa: “glupača misli da cjepiva uzrokuju autizam”, “tko još uvijek danas može imati strah od ge em oa”, “puny peasants, kako Zemlja može biti ravna ploča?!”? Pretpostavljam da ste se susreli s regularnom: “De odi guglat!” protuizjavom na sve što vam je zabazdilo na kookeraj. Postavite si pitanje: znaju li ljudi guglati i ono što pročitaju – objektivno i s emocionalnim odmakom isfiltrirati da bi u konačnici donijeli suvislu odluku o nekoj od rubnih (zapravo, nije rubna, barem za mene, možda bi bolji izraz bio kontroverzna) tema tipa cijepljenje potomaka?
Živimo u vremenu u kojemu su informacije raspoloživije nego ikada, a njihovu dostupnost uživamo svakodnevno i svugdje. I sama svakodnevno barem dvadesetak puta u Googleov search bar ukucam nekakav keyword koji mi se mota po glavi i zanima me koja je priča iza njega, što me čini jako sretnom – mogu sjediti na nekom od brda na Jotunheimenu, udaljena parsto kilometara od najbliže bolnice i guglati kako skuhati viltsaus na plameniku. Statistike prate moja očekivanja, pa vele: “Every second, approximately 6,000 tweets are tweeted; more than 40,000 Google queries are searched; and more than 2 million emails are sent, according to Internet Live Stats.”. Ne znam koliko vas takvi obrtaji fasciniraju, ali ja sam duboko oduševljena pomišlju na takve brojke, servere koji trpe opterećenja i balansiraju load raznih videoservisa… Pogotovo ako se pokušate sjetiti koliko puta godišnje ne uspijevate pristupiti FB-u, YT-u i ostatku kruh-i-mlijeko webova. No, vratimo se na one koji vam informacije čine pristupačnima – logično, količina, profil i šarolikost podataka koji vam se nalaze na dlanu kada na njemu držite smartfon stravično su ogromni. Nažalost, kvantiteta i kvaliteta kao i u brojnim drugim kontekstima stoje u obrnutoj proporciji – informacije koje tijekom vremena dospijevaju na web stranice, blogove, news portale, lifestyle portale etc. ne prolaze kroz nikakav sustav filtriranja kvalitete (čitaj: istinitosti, dosljednosti, provjere od strane nezavisnih entiteta…) -> samim time nemaju vjerodostojnost i ne garantiraju apsolutno nikakvu sigurnost u primjeni, a za nuspojave nitko neće preuzeti odgovornost; nekakav minimum na kojemu ja osobno inzistiram autora savjeta ili izjave koji su striktno vezani za zdravlje ljudi i u konačnici – djece – koja su prva na udaru kada se priča o problematici cijepljenja i cirkusu koji ga prati. To u praksi znači da za većinu tekstova koji stoje objavljeni osobe koje su ih sročile nemaju doslovno nikakvu odgovornost za ono što napišu i objave, a to opet znači da ćete na istom portalu jedan dan pročitati kako je slanina opasna u najmanju ruku kao radioaktivni materijal a već sutradan će biti “perjanica zdrave prehrane”, “ponovno otkrivena supernamirnica” jer su “posljednja istraživanja pokazala” i tako naizmjence do iznemoglosti.
Hrvatski internet pogotovo perzistentno pati; sadržaj izvan portala i materijala čija je namjena podizanje prodaje prilično je siromašan. Da, treba li izvući masne bojice i nacrtati? – kada vidite članak na shemu “8 načina kako upotrijebiti dehidrirani znoj organskih bezglutenskih jednorogovih testisa”, njegova je namjera sigurno podizanje prodaje dotičnog “pripravka”. Najšeranije i najčitanije napise generiraju portali upitne kvalitete čija je namjera širenje teorija zavjere i fear mongering (redom: alternativainformacije.com, galaksija.info, novi-svjetski-poredak, dnevno.hr, rak-prehrana.com itd.), a prava, temeljita i silom jednaka ali suprotna protuteža ne postoji ili je tek u tragovima. Čak ni jedan Jutarnji, koji bi trebao biti realna i objektivna osovina i glavno izvorište dnevnih informacija prosječnoga Hrvata živi pišući naslove “Polarna zima stiže iz Sibira, sve će nas pobit” – doslovno živi od sijanja straha. Zašto bi ijedan portal čija je namjena “otvaranje očiju” bio drugačiji?
I sve je to super i barem ignorabilno do trena dok vas neki problem izravno ne dotakne i dok se random čovjek ne nađe u situaciji da traži određenu informaciju. Specifičnu i konkretnu koja mu treba presuditi pri nekakvoj odluci, ili ga makar educirati prije neke odluke. Često će dobiti savjet: “Odi guglat!” kao da Google bezuvjetno vodi prema gore spomenutima poželjnima pouzdanima stranicama. Probajte guglati neki od problema oko kojih nema konsenzusa (cijepljenje je zbilja eklatantan primjer) i pogledajte kamo će vas rezultati odvesti – čekaju li vas s druge strane provjereni članci koji objektivno opisuju problem ili paranojom pogođeni napisi?
Ajmo probati.
Guglam: “cijepljenje nuspojave”. Evo prvih deset rezultata. Neću ni klikati na sljedeću stranicu, jer svi znamo kako je najbolje mjesto za sakriti leš druga stranica Googleovih rezultata.
Prva dva linka vode na apsolutno pristranu stranicu, kojom upravljaju ljudi koji se zalažu za prekid obaveze cijepljenja djece. Znate koji je najlakši način da ustanovite je li stranica pristrana? Nađite search bar i ukucajte prezime “Wakefield”, čiji je vlasnik višestruko osporeni autor studije o korelaciji autizma i cijepljenja. Cijepljenje.info, you never fail me. To je mit. Glupi neutemeljeni mit, kao i onaj o korištenju 10% mozga. U koji u konačnici vjeruju samo oni koji ekšli koriste tih desetak posto mozga.
Također, svaki članak koji tendencioznim naslovom (Vrijede li naša djeca manje od teladi!?) pokušava detonirati emocije roditelja nije nimalo realan izvor informacija. Barem meni. Želim nešto cijepljeno (pun intended) od emocija, sugestivnosti, nametanja mišljenja – želim objektivno i kristalno jasno napisane prednosti i mane određenog problema. Bez glupih “posljednja su istraživanja pokazala” fraza. BTW jeste li svjesni da ako nemate izravan link na studiju koja podupire tvrdnju vaša fraza “posljednja su istraživanja pokazala” nema baš nikakvu težinu? NIKAKVU?
Znate li uopće zašto Wakefieldova studija (povezanost autizma i cijepljenja) nije bila u redu i zašto je osporena? Protivnik ste cijepljenja – jeste li otvorili tu studiju i probali ju pročitati? Ne čini vam se logično pročitati studiju koja je osovina cijele priče protiv cijepljenja? Jeste li si dali truda makar pročitati sažetak? Ja jesam. Zato si uzimam pravo napisati ovaj tekst i nimalo ozbiljno shvaćati one koji šeraju paranoju a sami nisu pročitali niti jednu rečenicu iz članka.
Evo zašto:
- rad je utemeljen na uzorku od dvanaest djece (čitaj: kada želiš plasirati čokoladu na tržište i želiš čuti mišljenje ljudi sigurno ćeš testirati kako čoksa šmeka na više ljudi nego ova studija – uzorak od 12 ljudi daleko je premalen) koja nisu imala autizam, ali je studija prilagođena
- priroda zaključaka isključivo je špekulativna (čitaj: nagađanje, trla baba lan) a rezultati su falsificirani, prilagođeni namjeni studije – namješteni
- autor studije bio je pogonjen novcem stečenim nakon parnica roditelja i tvrtki koje proizvode cjepiva (čitaj: konflikt interesa, zaradio je lijep novac, bio je potplaćen – što je ironično jer njegovi sljedbenici uporno pokušavaju diskreditirati ozbiljne institucije u kojima su svi potplaćeni i rade zločine protiv čovječanstva)
- najveća ironija: Wakefieldov članak nije protiv cjepiva, već protiv jednog specifičnog cjepiva koje dugi niz godina ni nije u upotrebi, a pritom je pokušavao studijom opovrgnuti djelotvornost cjepiva jer je istovremeno imao patente za svoje cjepivo (čitaj: dobro staro eliminiranje konkurencije)
Druga dva linka vode na medicinske članke, koji umjerenim tonom objašnjavaju što je cjepivo, kako funkcionira i što roditelji u načelu mogu očekivati. Jasno mi je zašto ljudi ne vjeruju cjepivima, ali meni je ovaj način pisanja daleko prikladniji, najviše zato što nije očita propaganda i senzacionalizam čija je namjena podilaženje našim najnižim porivima utemeljenima na paranoji.
Četvrti i peti linkovi vode na objave portala rtl.hr, gdje su me dočekala dva članka pitanje-odgovor tipa, u kojima se roditelji zanimaju za nuspojave koje su se pojavile ili bi se mogle pojaviti kod njihove djece nakon cijepljenja. U njima dvije liječnice pedijatrice objašnjavaju nuspojave i zakonske posljedice ako majka odbije cijepiti dijete.
Sedmi link baca nas na atma.hr stranicu, poznatu po alternativnom pristupu načinu života, liječenju i ostalome. Članak dosljedno prati ton i prirodu portala, pa se svodi na kritiku cijepljenja na temelju dramatičnog iskustva majke koja odbija cijepiti dijete jer se “u krv zdravog čovjeka između ostalog ubrizgavaju aluminij, živa, formaldehid” i planira preseljenje iz HR jer “Austrija, Švicarska, skandinavske zemlje – neke su od onih u kojima se cijepljenje preporučuje, ali nije obavezno. Očito je u tim državama stupanj demokratičnosti viši nego u nas, kao i razina informiranosti.”
Izvlačenje argumenta žive i ostaloga zapravo je najkomičnije. Pokazuje APSOLUTNO NERAZUMIJEVANJE elementarne kemije koju s lakoćom možete provjeriti u školskoj literaturi. Živa u termometru koja prestravljuje ljude kad se dotični polupa i živa u cjepivima nisu jednaki.
Evo jednoga srodnoga primjera, koji si valjda svatko može predočiti.
Često me pitaju: kakva je situacija u Norveškoj? Priznat ću da je to bilo jedno od mojih prvih pitanja nakon preseljenja, kada sam se obratila roditeljima male djece, znatiželjna kako funkcionira ovaj proces na sjeveru. Cijepljenje djece nije obavezno, ali je procijepljenost preko 95%. Većina roditelja gleda pomalo svisoka i posprdno na onih par roditelja kojima cjepivo nije opcija, smatrajući ih hipijima. Puštajući ih na miru jer su dovoljno educirani da razumiju što je herd immunity. Znate li zašto ovo funkcionira? Pogledajte video.
Osmi i deveti linkovi vode na dva pdf-a čija je namjena ostavljanje statističkih podataka raspoloživima za one koje čisti brojevi zanimaju. Što je odlično, iako, iskustvo me naučilo kako ljudi ne znaju čitati statističke podatke s razumijevanjem. Jedini su gori aktivisti koji u pravilu pažljivo biraju (kao i političari, uostalom) koje će informacije predstaviti u brojkama, koje u postocima, a gdje će glasnoćom i potresnim svjedočanstvima s ruba standardne devijacije tući po prosjeku kao Maksim po diviziji.
Deseti link vodi na stranicu zdravstveniodgoj.com koja kritizira Gardasil, poznato cjepivo protiv HPV-a. Pogledajte bannere na stranici (prijateljske ili bratske sajtove, obično ujednačeno obojene). Treba li više reći o tonu portala?
Osobno ne želim čitati nijedan tekst koji mi mogu ponuditi, osim isključivo i svrhu čitanja drugog mišljenja. No, da ću ih shvatiti kao mjerodavne – neću. Radi se o ekipi koja uporno pokušava demonizirati spolni odgoj u školama, proturiti ideju kako su obitelji u kojima su roditelji homoseksualni poremećene i opasne za zdravlje djece im i slično. Isti taj spomenuti spolni odgoj u gorespomenutim toliko željenim i progresivnim skandinavskim državama najnormalnija je stvar valjda još otkad su krenula vijećanja na Althingu, tako da mogu također reći kako sam imala priliku čuti o koncepciji: materija i pristup prilagođeni su dobi učenika, koji sustavno kroz školovanje prolaze kroz svo bitno gradivo koje bi svaka spolno zrela i kasnije aktivna osoba trebala znati. Izazivam vas: izguglajte kako se računaju plodni dani i potom pitajte oveću hrpicu žena znaju li ih računati i mogu li vam objasniti kako se to radi. Ja jesam. Rezultati su poražavajući. Mislite li da je normalno biti spolno aktivan a ne poznavati nešto toliko elementarno, Watsone?
I kako onda guglati? Naučiti guglati? Kako trenirati kritičnost? Kako u plasti sijena pronaći specifičnu iglu i kako ju interpretirati kada ju se nađe? Ne znam kako naučiti Ivu P. guglati “od nule”, nema jednostavnog rješenja. Mislim da se ovakve stvari uče sustavno i godinama. Osoba koja živi fejsbučeći, čitajući ženske portale i instagramajući zasigurno nema dovoljnog predznanja kako internet diše. Ne bi čovjek vjerovao koliko je nekad bilo korisno sudjelovati u forumskim raspravama i biti virtualno ošamaren kada lupiš neprovjerenu glupost. O činjenici da sam imala tu sreću da sam zadnjih desetak godina okružena izuzetno skeptičnom ekipom prirodoslovnoga pedigrea koja je vrlo znatiželjna i kvalitetno znade argumentirati zašto nešto nema smisla da ne pričam. :herc2: Nema boljega od osobe koja određenu materiju kvalitetno poznaje, razumije do fundamentalne razine i zna elokventno uputiti one koji možda ne razumiju (nekad nažalost) fino tjunirane nijanse u informacijama. O školskom predznanju ne mogu reći, ali po mom iskustvu, prirodoslovci su redovito bolje upućeni, imaju bolje razumijevanje problematike (npr. teže im je prodati koncepciju homeopatije, na koju se uglavnom blesavo cerekaju jer znaju da ne drži vodu *ba dum tssss*) nego društvenjaci, i uvijek nekako intuitivno kada vide novu sprdnju od trenda nanjuše kako u priči nešto ne štima. Što znači da su godine znojenja nad kemijama učinile svoje, a profesori doslovno spašavaju živote, nesvjesni.
No, tu se javlja još jedan problem. Nakon par pročitanih forumskih postova, statusa na zatvorenim fb grupama, pogledana tri dokumentarca od 15 min na YT i pročitanih par blog postova u kojima su opisana dramatična iskustva prosječna osoba osjeti se toliko napumpano znanjem da ga ima potrebu podijeliti. Što se dogodi ako osoba šera nešto što nema efekta, ili još gore, može biti opasno (MMS epizode i “crvi” u crijevima)? Nastaje mit. Mit poprimi ozbiljan ton i postaje laž. A laž postane širom rasprostranjena zabluda koja ugrožava zdravlje ljudi jer znanstveno nepismeni ljudi, neupućeni propisno u materiju, nesposobni fokusirano zaključivati na temelju pročitanoga osjećajući se pozvani otvarati oči ljudima i zadojeni Dunning Krugerom šire spomenute mitove. Koji postaju laž. I tako do apsurda.
Za kraj, ne zaboravite: na ovakvim područjima nema mišljenja. Vaše mišljenje, pogotovo ako niste liječnik i još ste pogonjeni paranoičnim stranicama i nenaoružani znanjem i kritičnošću, nije bitno. Bitne su činjenice.
edit: 1000-ita objava na svartu.