Dugo vremena nisam nailazila na brujanje o MMS-u. Čini se da ovaj “protokol” opet stupa na snagu kao ultimativni alternativni pripravak za liječenje, pazi sad, autizma a šleper pobornika po raznim fb grupama i komentarima na portalima zdušno podupire koncepciju unatoč cirkusu koji neminovno prati konzumaciju.

Endimion17 napisao je svojedobno odličan tekst koji objašnjava što je MMS, zašto ga ljudi uzimaju i na kakve nuspojave mogu pritom računati. Toplo sugeriram da ga pročitate, pisan je pitko i ne traži znanje kemijskog inženjeringa za razumijevanje.

T-portal je objavio članak by NJD neki dan u kojem se autor dotiče spomenute problematike, objašnjava kako MMS funkcionira i kakvim kanalima se aktualno širi. Slijedi ga i svježa objava na Indexu.

Pogledajte objavu na Dubrovniknet portalu ovdje. Evo izdvojenog citata koji nevjerojatno pogrešno objašnjava mehanizam nastajanja autizma:

Kako djeca zarade autizam? I ostale poremećaje? Kerri je dokazala da je to ovako: loša prehrana, šećer, gluten i kravlje mlijeko koje dajemo djeci učini crijeva propusnima dok su još maleni. Vodimo ih po parkićima gdje zarade crve iz pijeska. I ne znajući da su zaraženi, odvedemo ih na cjepivo. Imunitet poslije cjepiva padne na tri dana, i ovi se crvi za to vrijeme namnože i razmile iz crijeva po cijelom tijelu, naprave si kućice od kamenca, papaju, kakaju i pri tome ispuštaju toksine što ometa djetetov neuro sustav i eto autista!”

Ne postoji dovoljno velik facepalm za promašenost napisanoga. Napisano je toliko pogrešno da svatko tko imalo ima pojma o autizmu osjeća fizičku bol kada ovo čita. Portal odlazi i toliko daleko da ostavlja link na knjigu Healing the symptoms known as autism. Autorica je gorespomenuta Kerri Rivera, ovčica koja bučno mekeće u stadu iza Jima Humblea i osoba bez ikakvih medicinskih kvalifikacija (izuzev nekakvog homeopatskog wannabe tečaja kojeg ionako nitko ozbiljan ne promatra kao medicinsku terapiju, nalik Slađani Velkovski, neukoj ženi koja se skriva iza lažne liječničke titule). Ovdje možete naći kritiku njene koncepcije.

Shvaćam tugu i brigu za oboljelog, kao i strah od smrti. Znam što su očaj i panika kada bolesti zađu u kritične stadije i potpuno mi je jasan mehanizam “sega mi dajte” ljudi koji se brinu za oboljele. Ono što ne razumijem i nikad neću prihvatiti neodgovorno je, nekritično i dječje naivno gutanje fraza koje izlaze iz usta i tipkovnica najgore gamadi na svijetu i u tim situacijama. Makinalno uzimanje sredstava od kojih očekuješ da se ponašaju kao lijekovi nakon što to Netko Netkić sugerira na internetu SULUDO JE NEODGOVORNO I OPASNO. Nekritično čitanje tekstova u kojima netko na sva usta hvali preparat s vrlo nedvosmislenim simptomima i nuspojavama trovanja i sama primjena istih preparata gluplji su nego slijepo slušanje znanosti koju se toliko napada, i ironično – jednoumno, od čega se toliko bježi. Znaš da si mentalno poremećen (čitaj: potpuno neuračunjiv, lud i nesposoban kao roditelj) kada tvom djetetu s tragovima stolice ispadaju komadi stijenke crijeva a ti ponosno to objavljuješ na internetu, i ono još gore, savjetuješ drugima da rade to isto. Hoće li netko konačno početi regulirati, kažnjavati, zahtijevati odgovornost za napisano?