Ural?

13 dan / četvrtak

Kućica u kojoj je živjela mlada Mljekarica sa majkom nije bila daleko od autoputa, no na neki način je bila dosta izolirana. Makoliko postojalo ljudi koji sanjaju o životu koji podrazumijeva kupanje u potocima i spavanje na drvetu, život bez struje bi malo tko iskreno prihvatio. Kuća je bila vidno siromašna, dvorište neograđeno no ukrašeno divnim konjima i psom koji je pokazao dobru volju da me pojede. Probudila me ubitačna sparina u šatoru dosta rano. Bilo smo parkirani na livadi koja je bila potpuno gola i nezaštićena stablima, tako da je i ranojutarnje sunce bilo poprilično nepodnošljivo.

Kad je majka vidjela da smo se počeli pakirati, došla je i popričala sa nama o udobnosti, spavanju i sličnim jutarnjim razgovorima. Palo nam je na pamet nažicati malo mlijeka, što je oduševljeno prihvatila. Vratila se trenutak kasnije sa ogromnim kruhom iz kalupa i litrom i pol mlijeka aka hlib & moloko, što je bilo daleko više nego smo tražili i očekivali. Zahvalili smo se, otišli u najbliži dućan po bombonijeru, čokolade i nešto sladoleda u znak zahvalnosti. Za kraj je majka priznala da nas je htjela zvati u kuću, no bojala se. Naravno, bilo bi blesavo dvoje nepoznatih prljavaca samo tako pustiti u svoj dom a to nismo niti očekivali. Zahvalili smo se po x-ti put, prešli smo preko improviziranog mostića

koji je u Laziću odmah izazvao poriv da ga pošteno podaska

Oko 10 smo objedovali

na jednoj od brojnih karakterističnih šarenih postaja za autobuse. Pogledajte crkvu u pozadini – većina crkvene arhitekture je upravo ovakve plave boje. Nisam našla objašnjenje, no materijal za pattern postoji, kao i za šarenilo. Ovo je ukrajinsko groblje,

šareno kao futoška torta i sama Ukrajina od granice do granice.

Iako… Klimaks dana mi je bio Ural kamion na benzinskoj negdje oko Kovelja. Pukoh kad je ova grdosija stala pokraj mene:

iako ni Lazić nije bio imun

Zvijer izgleda kao da je baždarena na doslovno sve, dizajnirana je da gazi Saharu i Sibir bez trzaja. Gazda je uvidio naše divljenje i ponosno je pokazao mišiće nadlaktice u kontekstu prave sovjetske snage, referirajući se na kamion i viknuvši pred polazak iz kabine: “SILA!”. Respect!

Nedugo nakon smo došli u pograničnu zonu, potrošili ostatak grivni na gorivo & sladoled & jako fin autohtoni voćni gusti sok BotaniQ.

Pili smo ga cijelim putem i zbilja je bio dobrog okusa, negdje ranga Juicyja naše Jamnice.

Ulazimo u Poljsku u Helm i liježemo u vreće.