Ásbyrgi
Ivana
O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko zanimljivo.
Radi se o kanjonu koji leži uz cestu položenu istok – zapad (cesta 85), i ima oblik potkove položene pod 90 stupnjeva u odnosu na nju, u smjeru jug.
“Potkova” je udubljeni dio, zemljani, dok je istureni dio skeletne kamene prirode i vrlo je visok. Spominje se visina od stotinjak metara. Visoko neobično poravnato stijenje u vrlo dugome nizu vidi se s ceste. Doslovno sam vrisnula kada sam spazila Asbyrgi. Skrenuli smo i popeli se na istureno kamenje u sredini “potkove”, hodajući dijelom uz rub, a dijelom uz sredinu, s namjerom da vidimo što je više moguće.
Pogled odozgor zbilja je poseban.
Bilje koje pokušava rasti po središnjem dijelu izgleda ovako. Nisko raslinje, mahovine i lišaji. Jedino što može pretrpjeti sve ove vremenske neprilike.
Ovdje sam našla nekoliko mjesta gdje su vrane trgale svoje žive obroke. Na jednom od njih pokupila sam najdraži mi suvenir s cijeloga putovanja, lubanju neke od lokalnih ptica.
Vrana zapravo ima prilično na Islandu, a nekoliko Huginna i Muninna imali smo priliku i vidjeti kako sjede poetično na kamenju i najavljuju ono što nas je dočekalo par dana kasnije.
Legenda kaže da je za oblik kanjona zaslužan Odinov osmonogi konj Sleipnir koji ga je stvorio udarcem jednoga od kopita o tlo. Znanost spominje potrese i moćne glečerske rijeke koje su protjecale ovom regijom, ali meni je Sleipnir-verzija draža.
Po završetku šetanja sredinom spustili smo se na “potkovu”, u udolinu. Stijenje izgleda strahovito moćno, veliko i visoko. Čudi me da lokacija nije nikada bila korištena za snimanje filmova. Krenuli smo prema vrhu “potkove” na južnome dijelu kanjona, obraslom šumarkom. Stabla u njemu dosta su niska i izgledaju bolesnjikavo, iako, mislim da je to normalno obzirom na klimat i vjetrove. Breze su deformirane i skoro pa ležeće rastu mjestimično, što je neusporedivo s hrvatskim brezama, primjerice. Krajnji dio je bio neočekivano spektakularan – uz visoke stijene po kojima smo vidjeli gnijezda raznih ptica leži mirno jezerce okruženo zelenilom.
