Dan #3. | Kystriksveien
Ivana
Prije nego nastavim dalje, evo linka koji vodi na putopis u formi niza postova poslaganih kronološki:
svartnordkapp
Nastavit ću dodavati postove kako stignem, a ovako je niz daleko pregledniji i lakši za čitanje.
***
Treći dan na putu, ponedjeljak, počeo je buđenjem uz jezero na početku Kystriksveiena, Narodne obalne ceste. Nakon što sam se iskobeljala iz vreće za spavanje i spakirala šator za polazak dalje, uzela sam aparat s namjerom da poslikam jezero uz koje smo spavali.
Noć ranije vrvjelo je komarcima, no ujutro je bilo daleko ugodnije i lakše za obitavati izvan šatora.
Jezero je bilo standardno norveški mirno i vidno usamljeno, nije se čulo ni zvuka iz ijednog smjera. Vrlo neobičan osjećaj za ikoga tko provodi dane u urbanim zonama i prisiljen je biti zagađen bukom.
Šuma je bila vrlo vlažna i mračna. Podsjećala me na one teške mahovinaste šume u Posavini, a uvijek mi je zanimljivo vidjeti viseće mahovine s grana koje izgledaju kao da je netko ostrizao ovce a vjetar je razbacao fragmente runa dalje.
Prva gljiva unazad jako dugo vremena – malena puhara.
Domogli smo se obale i ceste koja ju je pratila.
Dočekalo nas je divno iznenađenje – razina vode se povukla zbog oseke, tako da je cca 2-3 metra od ruba valova površina bila potpuno pod algama koje su izgledale kao kravlja balega. Smrada nema, ali onaj klasični norveški wow! efekt mora bio je pomalo uništen. Nema slavnoga plavila.
Ovo nas je pratilo tijekom cijeloga putovanja; #štaš.
Prvi grad na potezu bio je Namsos.
Nakon što smo se opskrbjeli hranom u Remi, odlučili smo naći kul lokaciju za doručak. Nije bilo ljepše od stijene nad gradom s koje puca divan pogled.
Nastavili smo se voziti rutom Steinkjer – Bodo koja broji nekih 600 km i 7 trajekata. Na brojnim je točkama logičnije postaviti trajekt nego most, tako da su neizbježni. Prosječna cijena trajekta iznosi petnaestak eura, tako da se lako nakupi njih poprilično kada se guzate od Osla do Nordkappa.
Vrijeme nas je lijepo služilo.
Grad Brønnøysund, kako tabla u centru kaže, nalazi se točno na polovici Norveške (zračnom rutom). Do najjužnijeg Lindesnes svjetionika u južnom smjeru i najsjevernijeg Nordkappa nalazi se po 840 km.
Ovdje smo već ozbiljno zašli u Helgeland, prelijepi obalni dio koji će tek sutradan pokazati svoj ful sjaj.
Dan smo proveli uglavnom vozeći se i ne stajući prečesto. Cilj je bio pregaziti što više kilometara u smjeru grada Bodø, na drugom kraju Kystriksveiena. Smjenjivala su se brda, mora, polja i borove šume u random slijedu, do navečer, kada smo digli tabor uz osekom urešeno more. Ovo je najpristojnija slika koju imam. 
total: 343 km.
