Danas u popodnevnim satima vratili smo se s putovanja po Islandu. Trajalo je 8 dana, tijekom kojih smo autom napravili krug cestom broj 1 koja ima oblik prstena i zove se prikladno Ring road. Tijekom godina čitanja o Islandu i divljenja kadrovima koje su poslikali brojni sretnici putujući po otoku
Tag: šalabazanje
Oboje smo revni šetači i nismo, kako bi se u narodu reklo, bez vraga završili u Norveškoj. Da padamo na plaže i ležanje na ručnicima, sigurno bi se preselili u neku od mediteranskih država. Lazić srećom dijeli mišljenje o svježem planinskom zraku; ako je ikad i sumnjao u to, u
Počelo je s Finntrollom… Već podugo vremena želim posjetiti Finsku. Ovome je drastično kumovao metal koji sam religiozno slušala godinama, negdje od ranih dveiljaditih kada sam otkrila Korpiklaani, Nightwish i Sonatu Arcticu i meni najdraži – Finntroll, perjanicu humppa aka folk metala. Dandanas mi je Finntroll jedan od rijetkih univerzalnih
Norvežani su specifično izuzetno povezani s prirodom i divljinom koja čini većinu većine kopna Kraljevine Norveške. Populacija je od malih nogu odgojena i naviknuta na šetnje po brdima, heiama, raznim pustopoljinama gdje vam je jedino društvo deka od mahovine i lišajeva na tlu, spavanje u šatorima, hyttama (drvenim kolibama)… a
Few weeks ago Husbando bought a new motorcycle. New as in “next one in the line of the motorcycles he drove for the last 12 years”, not “freshly forged in the fiery chasm of Honda’s factory in Japan”. He is a huge fan of Africa Twin motorcycles, so after he
Otkako smo se vratili iz Rusije nismo nikamo otišli motorom na dulja putovanja pa smo prisiljeni krpati svaku priliku manjim zujidbama po okolini s namjerom da vidimo što više prirode i što manje društva. Uspjeli smo skrpati jedan slobodan vikend koji odgovara oboma, što je izazov pogotovo sada kada smo
Kad čitam postove koje sam pisala od dolaska u Oslo smješkam se sama sebi jer si na mahove zvučim kao Mujo u Kanadi. Ipak, (još uvijek nakon 7 mjeseci Norveške) nemam nikakvih negativnih stvari za napomenuti, pogotovo ne nešto vezano za klimu. Došli smo u pol zime, u solidan mrak.
Sedamnaestoga svibnja čitava Norveška slavi najvažniji dan u godini – Dan ustava (poznat i kao Nasjonaldagen, Grunnlovsdagen ili syttende mai). Prijelomni je trenutak u norveškoj povijesti – simbol je odvajanja Norveške u zasebnu i neovisnu kraljevinu izvan unije sa Švedskom i na taj je dan (17.5.1814. godine) kreiran i potpisan
Kažu Norvežani da sam tijekom zujanja po njihovoj državi vidjela više Norveške nego oni sami. Šteta, jer zbilja ima što za ponuditi, pogotovo ako padate na prirodu. Ovaj post posvećujem Oslu i zanimljivostima koje sam vidjela tijekom boravka u njemu, a na njega me motiviralo kada sam prolistala top gradske
Moj Crohn jako voli kimchi i rado ga pravim. Nije mi teško ugoditi mu; potrebno je doslovno samo oprati, nasjeći povrće, nasoliti, začiniti i ostaviti bakterijama da odluduju tijekom par dana. Problem s kimchijem je što bih ga, kada me nitko ne bi (s osudom) promatrao, najradije jela bagerom i
Trenutno najveći gušt: čizme, šal, slušalice, zadnji Kamelot i šetnja noću. Koristim svaku priliku da išetam, pogotovo kada ono malo sunca zađe, što bi bilo u 3 popodne ako je vrijeme nešto lošije, a 5-6 h ako je dan vedar. Mrak je potpun, nema svjetlosnog zagađenja barem u mom kraju,
Šećem kvartom u kojem završava metro četvorka, Bergkrystallen, i primijetim ulicu naziva Feltspatveien. Pomislim, que slatko, sigurno ih mora biti još. Nastavim dalje i naletim na Gråsteinveien, Glimmerveien, Granitveien, Grusveien i Kvartsveien. Bergkrystall – gorski kristal, feltspat – feldspat, gråstein – granit, glimmer – tinjac, grus – šljunak, kvarts –
Smišljali smo što ćemo raditi. Konstatirali smo kako jedna vožnjica negdje nekamo izvan HR ne bi bila naodmet because phun all the wai čim izađemo na cestu, a nailazio je vikend koji je odgovarao svima. Odlučili smo u sastavu Krta, Ema, Lazić i ja zujati po uvijek zanimljivoj i prelijepoj
Jedan od najboljih faktora toplog dijela godine povećana je moto-aktivnost. Iako smo oboje trenutno pod opterećenjem, uspijevamo uloviti pokoji trenutak za sebe i koji kilometar. Mene čudi i koliko mi je trebalo da konačno sjednem i napišem ovaj tekst, ali nekad jednostavno nemam vremena. Nekako smo se uspjeli u nedjelju
Od povratka iz Rusije nisam imala “pravog” godišnjeg. Iskorištavala sam dane da bih pospajala neradne datume i nešto ko fol odmarala, ali nismo planirali niti smo odlazili nekamo motorom zbog obaveza koje su nam dosta limitirale kretanje izvan Zagreba. Tek sam nedavno, krajem travnja, otišla na dva tjedna zasluženog chilla. Osim
Situacija me prisilila da se uvučem nazad u entomologiju, od koje sam se drastično udaljila unazad daleko previše godina i koju trenutno proučavam vrlo intenzivno. Nije baš pravo prisiljavanje, ne pokazujem baš nikakav otpor i zapravo uživam toliko da bi trebalo biti ilegalno. Profesionalni život i činjenica da u šumi godinama
Upravo gledam najčitanije tekstove unazad godinu dana i moram priznati da mi se sviđa činjenica kako ovdje dolazite gladni: zanima vas izrada beskvasnog i kruha bez ičega , pravilno kuhanje riže, naklijavanje sjemenki za jelo, izrada sushija i kuhanje žitarica. U top 10 od neprehrambenih postova odskaču samo Djatlov prijevoj
Iako me nogomet ne zanima pretjerano a ova rečenica je u startu understatement mjeseca, veselim se kao dijete kada naiđem na dobru volju poznanika, prijatelja i ostatka bliskih ljudi da napišu kakav sažetak s izleta u neku od dalekih država. Koliko sam sama sklona štancati sažetke , dovoljno govori svart
S prvim zrakama sunca ove godine izjurili smo na motor. Otada smo koristili svaku moguću priliku da to i ponovimo. Za par minuta uspješno se dogovorimo kamo ćemo, obučemo moto-opremu i jednostavno krenemo van. Svaki put me obasja neki posebno dobar osjećaj kada priđem prikolici, uvalim se u naizgled sirovi
Kad kažem “Ural”, pomislim na oblak koji nas je pratio i uporno prao kišom 1500 kilometara (od Ivdelja do kazahstanske granice!), kamen koji se stručno naselio pod lanac negdje na uralskom makadamu i pratio nas do Gagarinovog polja i ono najbitnije, Ural motore. Radi se o zvjerkama varijabilne starosti specifičnima
15.8. četvrtak Posljednji dan putovanja proveli smo lagano, družeći se sa Facom u Gradiški. Odveli smo ga na teletinu u Dukat po Dragecovoj preporuci a potom krenuli prema Zagrebu. U stan smo ušli u oko 10 navečer, sretni i zadovoljni. Preživjeli smo uralske makadame, tursku hiperljubaznost, pa i prosvjede hrvatskih
14.8. srijeda Od Dimitrovgrada do Tovarnika vozili smo cijeli dan. Bili smo oboje sretni jer smo bili tu. Skoro smo kod kuće, evo nas skoro u Zagrebu! Hrvatska, 33 dana kasnije U poslijepodnevnim/predvečernjim satima dokopali smo se Rokovaca i Marijane koja nas je ugostila kao lordove. Taman se sutra spremao
13.8. utorak Rastali smo se od Tevfika i žene mu, sa namjerom dolaska do kraja dana u Srbiju. Kratko smo stali u gradu Edirne, gdje je Lazić sjeo na brijanje. Sviđa mu se koncepcija da ga skockaju za 10-ak kuna, štoviše, kaže da bi praksu nastavio i kod nas kada