11% površine Islanda leži pod glečerima, pojavama koje su meni izuzetno zanimljive i atraktivne i kojima se strašno veselim kada idemo na putovanja. Glečer najbliži Zagrebu bio je austrijski Pasterze koji sam vidjela nekoliko puta, ali zbog stiske s vremenom nikada se nisam spustila do “dna” kanjona u kojemu leži velika ledena masa.

Šetnje po glečerima izvan zimskoga perioda apsolutno su zabranjene zbog topljenja leda i nepredvidljivih scenarija tijekom posjete. No, ispunila sam lifelong dream – prišla sam glečeru na maksimalnu moguću udaljenost. Do glečera Fláajökull vozili smo dvadesetak minuta iza izuzetno spore babe za volanom, no radi svega što smo potom vidjeli mogu samo reći – vrijedilo je.

IMG_5941

Fláajökull “curi” između dva brda iz smjera najvećega glečera Vatnajökull -> more. Ovo je vrlo vidljivo s ceste, pa me čudilo što nema turista oko nas. Nema veze, dapače, ovo nam je dalo priliku da se u miru odšetamo prema ledenoj masi.

IMG_6034

IMG_5890 IMG_5876P1020906

P1020917P1020919

Tu sam otprilike stala i odustala.

Kiša je uporno padala, pa smo aparat držali u jakni i vadili ga samo kada smo željeli nešto poslikati.

U ovom slučaju, radi se o osobi koja na sebi ima dvoje hlače, baselayer, vunenu islandsku vestu i vodootpornu jaknu i koja sretno hopše po šljunčanim sprudovima u jezercu koje je stvorio glečer u topljenju.

IMG_5912   IMG_5943

IMG_5906

Tlo po kojemu sam hodala vrlo je zbijeno glinasto i teško. Iako je vlažno, noga uopće ne propada u njega, čak se i vrlo malo vode izdvaja pod pritiskom stopala. Našla sam vrlo zanimljivoga kamenja u podnožju glečera i koje je, naravno, trebalo oprati prije ulaska u automobil i nastavka putovanja.

Save

Save

Save