Kovrčavi kelj sam počela kupovati slučajno. Nailazila sam na njega na par mjesta u Zagrebu, oduševio me izgledom i kovrčavošću. Čim sam ga vidjela, bilo mi je jasno kako će, osim što je zdrav, lijepo izgledati i na tanjuru. Prosječna cijena mu je oko 20 kn/kg, ali obzirom na količinu listova kojih u tom kilogramu dobijete, logično je da vam treba puno manje. Obično dođem do police sa povrćem, poberem najzelenije i najljepše listove sa najsnažnijim turgorom u količini od jedva 200 grama. Porcija za jedan obrok, za mene, košta jedva par kuna. Nikad ne kupujem velike količine povrća iz dva razloga; prvi je činjenica da znam da ću višak sigurno baciti, što izuzetno mrzim raditi, a drugi je osjećaj sigurnosti da će trgovina biti na istom mjestu i sutra i preksutra i prekpreksutra – kovrčavi kelj neće nestati i nema smisla raditi nuklearne zalihe. Ujedno, povrće zbilja ne bi trebalo stajati u hladnjaku. Nakon nekoliko dana, kada već počne progresivno propadanje, ako povrće i nije trulo, dobit ćete skoro isključivo celulozu. Nutrijenti vrlo brzo i ireverzibilno propadaju a nema smisla jesti praznu hranu.

Internet je pun lijepih šarenih infografika koje pojedine vrste voća i povrća dižu na galaktičke razine. U društvu kovrčavog kelja često su i razne vrste dinja, avokado i sjemenke konoplje. Nekako nisam sklona mitologiji koja sve te biljne vrste promovira kao spas za čovječanstvo jer su navodi toliko bombastični i zapravo prazni. Ne vjerujem u ništa što se reklamira sa “sadrži triput više željeza od govedine” i “10 puta više proteina od jajeta” i “15 puta više kalcija od mlijeka”. Što to znači? Baš ništa. Po kilogramu? Po porciji?
Ujedno, nemam baš nikakve aspiracije jesti ciljano hranu za koju se priča kako ima “megagigatera” nečega, uz spomenutu mitologiju. Duboko sam uvjerena kako je svakodnevna raznolika prehrana sasvim dovoljna i kako je daleko inteligentnije tijekom 7 dana smijeniti 7 vrsta zelenjave nego 7 dana jesti jednu i naturpijanu vrstu, tipa kovrčavi kelj. Ključ je u raznolikosti, ne u antioksidativnoj vrijednosti i inim bombastičnim karakteristikama.

kovrcavi-keljIme kelja traži i svoj komadić pažnje. Kelj, glavičasto povrće koje svi znamo i koje sam istinski mrzila kao dijete nije zapravo kelj već savojski kupus. Kelj kelj je zapravo kovrčavi kelj. Evo nekoliko ideja – odgovora na pitanje što možete raditi sa kovrčavim keljom. Pretpostavimo da ste ga oprali i odvojili od peteljke, tvrdog nosača kovrčavih listova, koju je isto šteta baciti dokle god kuhate temeljce.

  • Kovrčavi kelj obično kratko kuham na pari, ne dulje od 3 minute. Spuštam ga u parilicu u loncu u kojoj se nalazi ključala blago posoljena voda. Kad se zazeleni (čitaj: vrišti zeleno) vadim ga drvenom hvataljkom van na cjedilo i kratko hladim prije serviranja. Usto, obično parim neposredno prije jela; rijetko ostavljam povrće da leži satima.
    Ovakav način pripreme čini ga lakše probavljivim (ne smijem jesti sirovo) i oku vrlo ugodnim – parenje istjeruje iz međustaničnog prostora plinove koji u svježem povrću reflektiraju svjetlost i ublažavaju boju. Zato parena brokula bliješti kao smaragd u odnosu na svježu a o raskuhanoj da ne pričam.
    Tako parenog koristim ga za hladne salate, kao prilog na tanjuru…
  • Kuhajte ga u varivu – ovo je ono što najmanje radim ali pouzdano znam da je većini prva asocijacija. Nasijecite kovrčave listove ili ih natrgajte na komade i bacite par minuta prije kraja kuhanja. Ne dozvolite da dugo leži, neka ne gubi jasnoću boje.
  • Super se uklapa u razne soparnike, zeljanice, quiche i slične utijestćene pitoidne tvorbe. Pirjajte na crvenom i bijelom luku prije punjenja tijesta da bi okus bio slađi i ukusniji. Isto tako, nije loš na pizzama i u lazanjama.
  • Čips od kelja vrlo je lagan za spraviti. Operite i ubrusom posušite kelj, posolite i začinite začinima po izboru a potom izgnječite rukama nauljenima sezamovim uljem. Pecite oko 5-10 min na 200 stupnjeva. Izbjegavajte maslinovo ulje, birajte kokosovo ili sezamovo jer im ne smeta zagrijavanje.
  • Ako imate sokovnik, probajte izđusati nešto soka iz listova. Neće ga biti puno, ali bit će kao eliksir. Svjež, ukusan i dosta jakog okusa. Možete miješati ga sa drugim sokovima ali i piti čistoga.

U svakom slučaju, donijet će raznolikost na stol i u organizam. Moram spomenuti kako je, osim što je zbilja ukusan i versatilan u pripremi, kovrčavi kelj bogat vlaknima, nečime čime je prosječan čovjek sigurno deficitaran, ali i mineralima i vitaminima. Sami postotci i brojevi meni vrlo malo znače. Jedem cjelovito i raznoliko i nimalo me ne pati koliko kojeg vitamina, kalija ili željeza dobijam iz 100 grama listova. Ne zanima me postotak masnoće niti kalorijska vrijednost. Opustite se i jedite.