Prije mjesec dana smo krenuli na put koji je trajao 16 dana. Željeli smo vidjeti elektranu u Pripjatu, poznatu po katastrofi od prije 25 godina, koja je dovela prilično živahan grad u potpuno mrtvilo, Transalpinu, Transfăgărăşan i Auschwitz. U međuvremenu smo vidjeli Višegrad i Đerdap, imali prometnu nesreću, divili se prirodi Rumunjske i Slovačke, razočarali se jer ne možemo do Pripjata i šetali Kijevom. Ipak, prišli smo koliko smo mogli ;) Evo nas na posljednjem danu putovanja.

Dan 16 / nedjelja

Pogledajte lokalitet na kojem smo spavali posljednju noć na cesti

i recite, nije li divan? Može li dan koji me ovako dočeka po otvaranju očiju i vrata šatora

završiti loše? Čim smo ušli u Mađarsku, imala sam dojam da smo kod kuće. Preletjeli smo četristotinjak kilometara države ravne ko tepsija© Lazić u par sati, bez puno stajanja. Osjećala sam se odlično, bila sam vrlo sretna & zadovoljna kad sam već u 14 sati ušla u stan.

Total: 395 km.

Lekcija za buduća putovanja?

Hm. Jesmo li nešto naučili?

  • Uvijek postoji manje tereta koji možete ponijeti! Kad završite finalnu selekciju i sve spakirate, opet otvorite torbu, još jednom prepolovite stvari i stavite ih u stranu. To su stvari koje ionako ne biste upotrijebili na putu.
  • Ruksak koji sadržava dio novca i putovnice je bitniji od očiju u glavi :D.
  • Kvalitetna prostirka koja se stavlja pod vreću za spavanje je bitnija od šatora nad glavom.
  • Nikad ne skidajte dijelove zaštitne opreme ako ste na putu, ni na trenutak ako vam je vruće. Završit ćete u najboljem slučaju na zamašćenom asfaltu kružnog toka i poguljenim koljenom. Pod motorom.
  • Dobar dezodorans vrijedi 4 dana majica. Zvuči grdo na trenutak ali je tako.
  • Postoji jedna cakica nepoznata Balkanu a zove se Freedom to roam. U praksi znači da se možete sa punim pravom utaboriti na nečijoj livadi/šumi/u vrtu. Ipak, ne budite bezobrazni, dođite i zamolite lijepo, odbit će vas rijetki.
  • Kišno odijelo je bitno kao kaciga.
  • Kad nešto želite od lokalaca mjesta u prolazu, pokušajte, ako je takvo što raspoloživo :), imati žensko biće kraj sebe. Žena je znak da ste makar prividno humani a ne opasni bajker koji jede sirovu malu djecu zalijevajući zalogaje sa Ivasolom.
  • Obavezno si popišite brojeve ambasada država u koje planirate zaći na putu. Obično će biti dovoljni kao prijetnja onima koji bi trebali provoditi zakon kako spada, no zbilja nije loše imati nekoga kome se možeš obratiti kad si par tisuća kilometara od kuće i kada dođe do komplikacija.
  • U stranoj državi predstavljate svoju i dat ćete priliku drugima da po vama zaključuju o vašoj državi po onome kako se ponašate. Nadam se da su Hrvati ostali zapamćeni kao bezopasni, zahvalni, nasmijani, veseli i naoružani brojnim pitanjima :)

Savjet za suvozače u nastanku?

Suvozač nije tele koje tupo bleji u pejzaže pri prolasku motorom i u mislima vrti papirić na kojem sa obje strane piše “Okreni!”. Kako već godinama (koliko sad već ima, 6-7 godina?) sjedim iza Lazića i kategorički odbijam polagati A kategoriju i nabavu motorčine, mogu samo dati sve od sebe da budem korisna ili makar ne biti smetalo. Evo par praktičnih savjeta kako biti suvozač o kojem će se pjevati hvalospjevi, dobar test koliko sam naučila je bilo ovo putovanje, moje najdulje putovanje motorom.

  • Nikad se ne ispravljajte u zavoju. Pustite centrifugalnu i centripetalnu silu da rade za vas. Znate da ste na dobrom putu kad vozač kaže kako je u trenucima naganjanja po cestama na trenutak zaboravio da ste iza njega.
  • Na cesti nikad ne spavam niti drijemam, pratim budno svaki trenutak jer prvenstveno želim vidjeti situacije kad Lazić bude prisiljen naglo zakočiti i kad se ne želim svom silom zabubati svojom kacigom u njegovu.
  • Dobro je imati još jedan par očiju i zbog praćenja smjera na tablama. Vozač nije svevideći i sasvim je normalno u nekom trenutku ne primijetiti gdje treba skrenuti.
  • Ako postoji potreba za pauzom, treba tražiti pauzu. Motor ne trpi meškoljenje, glavobolje, trbobolje, ___bolje, siđite sa motora. Neloše je biti naoružan i kakvim analgeticima koji ne utječu na budnost pri vožnji.
  • Poslijepodnevno drijemanje FTW, kako za vozača, tako i za mene ;)
  • Prije većeg puta isto nije loše proučiti kamo se ide i postoji li nešto što i suvozača zanima. Uostalom, ni sama ne bih vozila vreću krumpira iza sebe.
  • Meni najljepše fotografije su one nastale na motoru, gdje se u kadru vide ručke i/ili vjetrobran. To je u putopisu dosta vidljivo. Zapravo nije zahtjevna stvar naučiti sličkati sa motora, držanje rukama je većinu vremena nepotrebno, najbitniji oslonac su noge.
  • Nikad se ne vješajte na vozača i ne držite za njega kao koala!
  • Ne kenjkajte protiv opreme, stavljajte kacigu ako idete i do trgovine. Značajan dio nezgoda se i događa jedva 200 metara od kuće, kad vozač vođen neopreznošću kaže sam sebi, Idem nabrzaka skočit po ulje.
  • Mašite! Motoristi se pozdravljaju na svim cestama mahanjem ili trubom, neovisno o tome znaju li se. Nas dvoje mašemo i entuzijastičnim biciklistima u brdima i klincima kraj ceste koji mu pokažu pokret rukom nalik na Daj gas!. Al ga zaronda onda… Majko mila :)

Zahvala?

Voljela bih se od srca još jednom zahvaliti svima koji su nas sa smiješkom uputili na pravi put u dvojbi, svima koji su nam dozvolili da se u njihovim teritorijalnim vodama usidrimo i prespavamo i svima koji su nam iskreno poželjeli sretan put. Želim se zahvaliti mami jer me rodila, ćaćinom ćaći & maminoj mami što su me odgojili i Lazićevim roditeljima jer su isproducirali najčeličniju guzicu i najbistriju glavicu istočno od Pecosa.

Posebno se želim zahvaliti Laziću jer je bio pravi drugar, podrška i zezant i u najgorim trenucima, odličan i strpljiv vozač i u situacijama u kojima bi neki kratkofitiljniji ostavili oblak atomske gljive u nanosekundi. Hvala mu što mi je spasio vjerojatno 205/206 kostiju na zebri u Poljskoj.