Dan #3. | Preko kaktusa i naranči do Patrasa

Nakon buđenja u jedinom kampu u pogonu u regiji i prilično bizarne noći tijekom koje sam se smrznula kao zadnja budala (pretpostavljam da me drmala febra) u vreći za spavanje namijenjenoj za -18 pokupili smo se i krenuli na cestu.

Mačke.

Koliko je prvi dan na cesti bio loše raspoložen i šugav, toliko je par dana koji su bili pred nama bilo sunčano i jako ugodno. Ovaj pejzaž izgledao bi depresivno i nikakvo da je bilo oblačno i kišno. Islandu to stoji, to je Island, ali Grčka bez sunca zbilja nema smisla.

Jedna od super stvari na Mediteranu činjenica je da možete naići na neograđene voćnjake s mandarinama i narančama, kao i “šumarke” s kaktusima nedaleko od ceste. Treba samo izaći iz automobila, pobrati najcrvenije od njih i očistiti ih koliko je moguće od dosadnih finih igličica. Pojela sam par komada, paraliziralo me koliko su bili ukusni.

Slično je bilo i s narančama. Osim što smo radiali par voćnjaka, stali smo i pred kuću lika s ogromnim drvetom naranče i pitali ga smijemo li pobrati par komada. Nisam nikada dotada kušala ukusnije, sočnije i savršeno slatko:kiselo ubalansiranije naranče u cijelom životu. Kad zariješ nokte u koru i prsne onaj fini oblak eteričnih ulja otopljenih u sokovima iz kore, po prstima ti curi sok bogatiji bojom od najfinijih brendiranih sokova koje kupiš u trgovinama. Tih par komada koje smo odavde pobrali mirisalo je vrlo intenzivno sa zadnjeg sjedala. Kratko, jer smo ubrzo nabrali još.

Evo par fotografija prirode uz cestu.

Uspjeli smo se doguzati do Patrasa, grada na “izlazu” s Peloponeza. Grad je pun stabala mandarina koje smo, u duhu situacije s narančama, slatko potamanili.

Nakon kratke šetnje gradom, smjestili smo se u prvom restoranu koji nam se učinio zanimljiv. Osim grilane piletine (kotopoulo), dobili smo povrće, aceto b, pite i nekakve zanimljive srolance punjene finom slanom fetom.

Vozeći se noću do skoro ponoći uspjeli smo naći prvu vodenu masu veću od čaše vode. Naime, šta, Grčka je SUHA do bola. Rijeka nema. U 2 000 km nismo vidjeli 2-3 rijeke koje jurcaju; sva su korita suha.

Zaspali smo u autu jer nam se nije dalo tražiti idealnu točku za dići šator. Sklupčali smo se na sjedalima u vrećama za spavanje i lijepo se naspavali, jedva čekajući što će pred nas iskočiti sutra.