Dan #11. | Å, Saltfjellet i pannekaker u sredini ničega

Dan #11. | Å, Saltfjellet i pannekaker u sredini ničega

Posljednja točka na kraju ceste na Lofotenima zove se Å (norveška abeceda ide od A do Å, za razliku od hrvatske koja završava sa Z).

Nedaleko od mjesta Å nalazila se trajektna luka iz koje smo trebali otploviti nazad na kopno do grada Bodø tijekom cca 3 sata vožnje. Ono što je trebalo biti chill vožnja i guštanje u moru po lijepo vremenu pretvorilo se (u mom svemiru) u noćnu moru – naime – netko ne podnosi baš najbolje njihanje brodova po oceanskim valovima.

Mislim, to se znalo i nije ništa novo, ali ovakvu razinu spektakla nisam još doživjela. Tijekom tih par sati vožnje manje više neprekidno punila sam vrećice sadržajem želuca, uglavnom želučanom kiselinom jer bilo je jutro i nije da sam imala cjelodnevnu dozu obroka u želucu. Brod se momački njihao dobar dio vremena, i stoga je moj izraz lica bio manje više ovakav cijelo vrijeme. Jedva sam dočekala kopno. Posljednje povraćanje bilo je jedno 200 metara od pristaništa, gdje u najmanju ruku nema nikakvih valova i ičega sličnoga, ali stomak je odlučio dokusuriti me neovisno o tome. 

Trebalo mi je par sati da se saberem do kraja jer mi stomak mrzi podražaje #crohn -_- ali sam osjećaj stabilnog tla pod nogama već je popravio sve i učinio život podnošljivijim.

Gazili smo prema jugu cestom E6.

Vidjeli ste Svartisen glečer? Prošli smo ga vozeći se prema sjeveru Helgelandom i Kystriksveienom (Narodnom obalnom cestom), a ovaj smo dan prolazili Svartisen i nacionalni park koji ga okružuje – Saltfjellet – s druge strane, kontinentalne.

Iako je prošla godina dana od ovoga putovanja u ovaj trenutak, nikad neću zaboraviti koliko je bilo svježe, mrvu prohladno, ali stravično ugodno za kampiranje. Maknuli smo se s ceste negdje u pol Saltfjelleta, prema potoku/rijeci na kojoj se nalazio vodopad.

Nakon dizanja šatora ritualno smo pekli palačinke u sredini ničega. Muž se sprakso na plameniku i s mini tavicom, miješajući palačinka-miks u prahu i svježu izvorsku vodu. Jedino što je nedostajalo bio je pekmez od borovnica. :)

 

Večer je završila higijenom na potoku i padom u vreće za spavanje.

Leave a Comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.