23.7. utorak U hotelu u Bolgaru upalili smo TV da bismo vidjeli vremensku prognozu. Iako nam nije išla na ruku, dan pred nama po onome što smo vidjeli kroz prozor trebao je biti vrlo topao, sunčan i bliještav. Dan prije prebacili smo mizernih 136 kilometara – danas moramo biti brzi
Tag: šume
Gdje spavate kada ste na putu? Kako kada. Fokus je na šatoru kojeg dižemo na rubovima naselja, u šumama, kraj polja, u poljima… Pogotovo volimo strnjišta Kiša nas obično stjera u motele i jeftine hotele. Kažem “jeftine” jer nam doslovno treba samo tuš i krevet preko noći, ujutro ionako idemo
Nuklearna elektrana Vladimira lljiča Lenjina u trenutku katastrofe u produkciji električne energije Ukrajine sudjelovala je sa 10%. Sastojala se od četiri reaktora. Prvi je u pogon stavljen 1974. godine a posljednji, ozloglašeni, 1983. godine. U trenutku nesreće je u planu bila izgradnja šestog reaktora, a peti je bio u završetku
14.7. nedjelja Probudili smo se prije 5 ujutro. Strahovito uzbuđeni, oboje. Ležali smo u krevetu i planirali dan meškoljeći se, komentirajući očekivanja, okvirnu ideju i plan. Prvi dan putovanja prema Rusiji u teoriji poslužio je uglavnom kao tranzit. Cilj je bio u što kraćem roku prebaciti sedamstotinjak kilometara, što bliže
Ne želim zvučati patetično ili divlje u srcu kada ovo kažem, no, kada jednom izađete na cestu motorom na put od makar par dana, možete biti prilično sigurni kako nikad više nećete gledati jednako na putovanja. Toliko je dobro ovako putovati da ne možete zamisliti. Dobijate priliku otkriti jedan divan
Nemam ništa pretjerano pametno za reći, zadržat ću se na postanju par fotografija. Upravo rujem po Picasa/Lightroom kolekciji, čistim HDD od slika i neuobičajeno uživam u tome :zerogee: Htjela sam počupati slike napravljene još PRAstarim Lazićevim Kodak EZ-jem, prvim digitalcem u vrijeme kad je vrlo malo smrtnika posjedovalo aparat sa
… ujedno i zadnji dan putovanja. Upravo završavam putopis. Primjećujem kako se nakon vozikanja po južnoj Norveškoj sve manje trudim pisati. Sve više mi treba da se natjeram dokusuriti relativno dosadan komad puta. Nakon što odvezete Norvešku, sve izgleda blijedo i tužno :D: a pisanje o tome je mazanje rane
Jutro je počelo insolacijom zbog koje sam na tren mislila da sam noć ranije legla na površinu Merkura. Soba je bila potpuno osvijetljena prije 5 ujutro i ubrzo puna usijanog vlažnog zraka – o svježim jutrima smo mogli samo sanjati, jasno je. Rottweil nije nešto što će nam nedostajati, iako
Probudila sam se u 5 ujutro u lokvi vode. Iznad mene je bilo olujno nevrijeme a pokraj mene Zakoniti koji tvrdi da šator ne može promočiti. Iako je šator bio razapet odlično i iako se već dokazao da mu kiša zapravo vrlo malo znači, šator je bio ugniježđen na dnu
Probudili smo se u sobi sa hrpom ljudi koja nije bila prisutna kad smo legli. Noć prije nije bilo slobodne dvokrevetne sobe a kako nas je kiša prisilila na hostel, nismo baš mogli biti izbirljivi. Noć je živi dokaz koliko čvrsto spavam – pokraj mene je prošla mini armija, a
Napuštamo lijepu bijelu kućicu u zelenilu u 9 ujutro, u društvu Buraza. Vrlo brzo izlazimo iz grada, pozdravljamo se sa Norveškom i prelazimo u Švedsku, zemlju benzinskih plavuša i plavuša sa benzinskih. Švedska Testiramo stanje ulja (zupagut!) i stajemo na doručak. Nastavlja se saga o galebovima i domesticiranim krilatim beštijama
Tijekom vožnje, pogotovo kad me oduševe mjesta kroz koje prolazimo i atmosfera koja iz njih zrači, razmišljam kamo ćemo na iduće veće putovanje. Prije smo se češće vozili jer smo oboje imali manje obaveza, no putovanja su bila kraća i manje zahtjevna. Oboje uvijek imamo preko nekoliko realno izvodivih želja
Imala sam 17 godina. Završavao se treći gimnazije, smjenjivalo se proljeće ljetom, panično popravljali komadi iz predmeta koje 90% godine nisam doživljavala i cementirala se odluka o maturalnom putovanju. U subotu navečer, tj. nedjelju ujutro sam došla sa fešte kasno tj. rano ujutro u kuću. Spavala sam jedva sat vremena.
Iako smo prethodnu noć relativno dugo vozili (zadnja fotografija je okinuta oko 11 sati) probudili smo se rano i vrlo odmorni. U zadnje vrijeme me nešto muče nesanice, ali ovdje spavam kao beba. Jutarnje sunce je ugrijalo šator na livadi u Moldeu. Nebo plavo, bez oblačka. Sve je mirno i
Norveška ima dosta izduljen oblik. Kad se svojedobno sa Šveđanima dogovaralo i crtalo političku kartu države u nastanku, dobili su brdovitiji dio. Šveđani su izvukli plodniji i poljoprivredniji komad kraka poluotoka uronjenog u Atlantski ocean, slučajno ili ne. Ipak, norveški dio je daleko impozantniji i sa razlogom smo krenuli amo.
Dan provodimo u ugodnom druženju sa familijom. Nakon buđenja i neobično kasnog ustajanja za moje pojmove, jutro kreće veselo – iz dimnjaka Heroj Lazić izvlači mladu vranu. Narod u zanosu, nećakinje u panici, a supruga oduševljena hrabrošću dobacuje aparat Burazu, koji bilježi prelijepo biće velikih crnih očiju i crnu pticu
U trenutku buđenja smo se nalazili u najsjevernijoj pokrajini Njemačke, Schleswig Holstein, promotivno i po tablama na ulazu u pokrajinu nazvanu Lände des Horizontes. Od 16 pokrajina aka Bundesländer, mi smo na cijelom putovanju prošli kroz 11, radeći krug koji ne prolazi središnju Njemačku, redom – Bayern, Sachsen, Brandenburg, Berlin,
Njemačka Vrlo brzo smo prešli granicu sa Njemačkom. U jutarnjim satima smo uživali u uređenosti, urednosti i poslovičnoj protestantskoj jednostavnosti. Granulo je sunce i lijepo je obasjalo zeleni lagano brežuljkasti kraj i tako nam davalo nadu u ugodniju vožnju, dan i na koncu obećavalo moguće spavanje u šatoru. Sve je
Vremenske prilike ujutro se nisu značajno promijenile u odnosu na prethodnu noć, unatoč našem optimizmu. Dok smo smišljali što ćemo, kamo i na koji način, primijetili smo kako se oko brda kao debeli šal omotala gusta magla, nalik dimu. Stajala sam na balkonu i promatrala brdo koje izgleda kao zapaljeno,
Sjedim i u miru uživajući u hladnom jogurtu razmišljam kako započeti ovaj putopis. Lani je bilo jednostavnije, složila sam niz tematskih članaka koji su najavljivali put do (umalo) černobilske elektrane. Ove godine je krajnji cilj ljepši i impozantniji, ali nema takvu specifičnu priču. Nećemo se lagati, ima još bolju Do
Povratni članak sam htjela napisati još sinoć, no kako smo u dolasku kasnili satima zbog nemilih događaja, umor je bio jači. Jutros sam u 4 sata, promatrajući izlazeće Sunce nad debelo pregrijanim Zagrebom kapitulirala i pružila se u krevet. Nadvladao me umor. Evo brojki koje vam neće ništa reći ali
Najzapadnija točka do koje sam došla putujući je Barcelona, prije 12 godina. Najistočnija je Kijev, lani, a južnije od Crne Gore nisam nikad bila. Za koji trenutak krećemo motorom na put prema Norveškoj, gdje ćemo doći do najsjevernije točke u svojim životima. Ako bogovi budu milosrdni, umočit ću prste u
Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Norveška”? priroda pred kojom možeš biti samo zapanjen i bez teksta – glečeri, fjordovi, fossovi, planinski vrhovi pod snijegom, aurora borealis polarni medvjedi <3 Saami stavkirkja & Varg Vikernes sa šibicama Hamsun, Ibsen, Munch Grieg, Halvorsen halling, fele, Hardangerfele
Što mi pada na pamet kao asocijacija kad čujem ime države “Njemačka”? Wagner, Bach, Händel Albrecht Dürer Einstein, Daimler, Diesel, Planck, Röntgen, Gauss, Leibniz, Geiger, Hertz, von Liebig, Haeckel, Koch, Gmelin Johan Gutenberg Siddharta, Proces, Preobražaj, Patnje mladog Werthera Hesse, Nietzsche, Grimm braća, Brecht, Böll, Marx & Engels, Mann 99