Loše vrijeme u Höfnu izazvano kolizijom oceanskih i zračnih struja s glečera Vatnajökull kulminiralo je zabranom prometa na točki uz glečersko jezero Jökullsárlon, vodenu masu na putu između Vatnajökull glečera i mora. Nalazi se stotinjak kilometara od Höfna i strahovito je moćan prizor. Ovdje je ljeti ogromna količina santi leda
Tag: HOTDAMN
Dan u Öxi počeo je snježno. Probudili smo se u ranu zoru (tipa 5 ujutro) jer je vjetar brijao po šatoru, noseći snijeg, ali nije nam bilo hladno. Barem ne previše. Uredno smo se naslikavali vani prije negoli smo krenuli dalje na put. U autu smo bili u 6:00, spremni
Najveći slap Europe punjen je vodom glečera Vatnajökull. Do njega vodi blatna staza jer baca toliko finih sitnih kapi vode da ima svoj osobni oblak nad dijelom koji smo posjetili i koji se vidi uredno s ceste. Bili smo mokri kao da smo pokisli, a slap je bio na minimalno
Geotermalni wasteland. Fenomenalne boje. Fumaroli. Ključajuće blato. Žute nakupine na odušcima. Neljudski snažan smrad sumpora nošenoga vodenom parom. Stopala koja propadaju samo 10 cm u tlo teksture brašna. Penjanje na obližnje brdo s kojega sam se skoro skotrljala koliko je bilo sipko. I pranje skupljenih uzoraka kamenja od sitnog i
Dimmuborgir, formacije nastale hlađenjem magme u vodi, već su spominjane na svartu. Izgledaju preopako dobro, stoga smo prehodali sve puteve koji su označeni za posjetitelje. Paklene katakombe Dimmuborgir dom su sinova spomenute Gryle i Leppaludija – Yule ladsa (isl. Jólasveinarnir) ekipe sačinjene od trinaestoro braće, islandskoga odgovora Djedu Božićnjaku. Svaki
Peti dan već me uhvatila tuga što moramo nazad na kontinent, znajući da imamo četiri puna dana do polijetanja s keflavičkog aerodroma. Računajući da ćemo sutradan (srijeda) gaziti kao manijaci autom duž dijela rute gdje nema puno toga za vidjeti, odlučili smo puni dan posvetiti Diamond circleu i njegovom bogatstvu
O Asbyrgi kanjonu nisam našla puno informacija online i tuđih iskustava (pogotovo u usporedbi s Gullfossom i ostatkom top atrakcija), ali ono malo što sam našla posebno me zaintrigiralo. Ovo mi je jako drago, jer ako bih se fokusirala samo na superpopularne lokacije, ne bih imala priliku vidjeti nešto ovoliko
Akureyri je maleni gradić u kutu fjorda Eyjafjörður, dugoga šezdeset kilometara, i koji je jedna od slijepih ulica Grenlandskoga mora. Drugi je po brojnosti populacije na otoku i strašno je simpatičan i 100% življiv. Kao, uostalom, i Reykjavik. Islandski gradovi imaju visoku razinu pitomosti i čovjek se baš osjeća ugodno
Pišući itinerar i šarajući MUSSMUSSMUSS točke po mapi za posjetiti zaključila sam da pretjeranu pažju na svakom putovanju posvećujem(o) crkvama i općenito religijskim objektima za osobe čija se religioznost može ugurati u prostor izrasta maloga nokta. Sudden realization moment vezan je za šest travnatih crkvi (turf church, torfbær), unikatnih islandskih
Ponedjeljak je započeo prilaskom crkvi Víðimýrarkirkja jednoj od šest travnatih crkvi na Islandu. Nastavili smo sjevernim dijelom Ring roada prema gradu Akureyri gdje smo poljubili vrata lokalne katedrale (da, za nereligiozne ljude posjećujemo poprilično crkvi), ali smo upoznali strašno šarmantan grad i ručali islandsku tradicionalnu mesnu juhu i fish &
Kirkjufell (isl. crkvena planina) kako joj prilazite izgleda kao velika duga gromada stijene. Kada vas cesta do nje dovede postrano, vidite kako nema onaj uobičajeni brdski volumen nalik piramidi, već je neobično plosnata i izduljena. Društvo joj pravi Kirkjufellfoss, jedna od atrakcija gdje je bilo nemoguće dobiti clean shot bez
Magma koja erumpira iz vulkana i polako istječe po tlu formira zanimljive oblike, pogotovo kada je u blizini kakav izvor vode a lava pada direktno u nju. Poneki potres ili sličan događaj dodatno rasformira oblik i nakupine lave posljedično izgledaju kao kakav razrušeni zamak. U ovom slučaju obala je očito
U Golden circleu nalazi se geotermalno polje u Haukadalur dolini s brojnim karakterističnim bazenima u kojima lagano vrije voda. Njihova se aktivnost povezuje s visokom seizmičkom aktivnošću područja; potresi omogućuju i onemogućuju postojanje pukotina kroz koje voda izlazi na površinu u spektakularnim mlazovima. U 17. stoljeću bilo ih toliko velik
Nakon što smo se probudili na prelijepoj stijeni iznad jezera Kleifarvatn, spakirali šator i prateći cirkus, potražili smo sljedeću lokaciju s popisa. Bili su to ostaci Krysuvik crkve (Krýsuvíkurkirkja). Crkva je izgrađena 1857. godine, renovirana je, posvećena i stavljena u promet 1964. godine i potom je uključena u Nacionalni muzej.
Rekla bih – nije. Temperature su se tijekom sunčanih dana vrtjele oko dvadeset stupnjeva, a tijekom oblačnih oko desetak. Noćne su uglavnom bile oko ništice, praćene velikim magluštinama i često kišama. Dobra šatorska oprema pomogla je postizanju ugodnoga sna nakon dana, pogotovo kada smo puno hodali (na najintenzivniji dan prešli
Poznanici koji vole putovati dijele se u dvije skupine: jednu čine oni koji na putovanja idu stihijski, spontano i s nogu, s namjerom da se zabave bez previše predradnji, a drugu čine oni koji sistemski razrađuju planove kako, što i kada posjetiti, što vidjeti, što ne propustiti i koje su
Danas u popodnevnim satima vratili smo se s putovanja po Islandu. Trajalo je 8 dana, tijekom kojih smo autom napravili krug cestom broj 1 koja ima oblik prstena i zove se prikladno Ring road. Tijekom godina čitanja o Islandu i divljenja kadrovima koje su poslikali brojni sretnici putujući po otoku
Kruhove obožavam, o tome sam već u nekoliko navrata pisala. Dobar kruh ne traži ništa i rado pojedem koji komadić sam za sebe, pogotovo ako je tamniji i bogat sjemenkama. Ipak, jedno od meni najdražih prehrambenih otkrića bio bi svakako baba ghanoush, ugrubo preveden kao “ćaćin gušt”, podrijetlom s Bliskog
Jako volim Norvešku i sretna sam što sam ovdje, nakon nekoliko dolazaka i sustavnog zaljubljivanja. Jedan od meni top norveških gradova zasigurno je Bergen, pogotovo nakon prošloga vikenda – opet smo nagrecali nešto malo vremena i slobode pa smo se otisnuli na put od petstotinjak kilometara u smjeru zapada. Lazić
Oboje smo revni šetači i nismo, kako bi se u narodu reklo, bez vraga završili u Norveškoj. Da padamo na plaže i ležanje na ručnicima, sigurno bi se preselili u neku od mediteranskih država. Lazić srećom dijeli mišljenje o svježem planinskom zraku; ako je ikad i sumnjao u to, u
Nisam sigurna što smo morali proći i na koji smo način morali doći do ove točke ali mi je izuzetno drago da jesmo. Pogledala sam sinoć prvu epizodu Planet Earth II dokumentarca, “Otoci”. Očekivano me sastavio kadrovima prirode otoka Zavodovski, arhipelaga Galapagos i Kariba, standardno fenomenalnom glazbom koja prati priču
Few weeks ago Husbando bought a new motorcycle. New as in “next one in the line of the motorcycles he drove for the last 12 years”, not “freshly forged in the fiery chasm of Honda’s factory in Japan”. He is a huge fan of Africa Twin motorcycles, so after he
Otkako smo se vratili iz Rusije nismo nikamo otišli motorom na dulja putovanja pa smo prisiljeni krpati svaku priliku manjim zujidbama po okolini s namjerom da vidimo što više prirode i što manje društva. Uspjeli smo skrpati jedan slobodan vikend koji odgovara oboma, što je izazov pogotovo sada kada smo
Kad čitam postove koje sam pisala od dolaska u Oslo smješkam se sama sebi jer si na mahove zvučim kao Mujo u Kanadi. Ipak, (još uvijek nakon 7 mjeseci Norveške) nemam nikakvih negativnih stvari za napomenuti, pogotovo ne nešto vezano za klimu. Došli smo u pol zime, u solidan mrak.
Znate li kako izgleda priroda uz najpoznatiju željezničku liniju u Norveškoj, Oslo – Bergen? Evo, ovako. Autor: Josip Lazić (kojemu je normalno da ovakve divote ostanu neobjavljene i negdje u bespućima HDD-a).